Review
One Night In Paris savršen je podsjetnik za sve one koji su prisustvovali prvom zagrebačkom koncertu Depeche Modea na jedan veliki show u kojemu se poznati bend pokazao u najboljem svjetlu.
Reafirmirani tada najnovijim (i po osobnom sudu najboljim) albumom Exciter, Depechovci su konačno prebrodili krizu 90-tih i usavršili scenski nastup do maksimuma. Dave nikada nije djelovao toliko strastveno i zainteresirano u scenskom nastupu, Martin nikada nije bio bolji na gitari, a Fletch je, kao i obično, samozatajno odradio svoj dio posla.
Već uvodna , poprilično ljigava The Dead Of Night podiže atmosferu koja će ostati na visokoj razini do samog završetka. The Sweetest Condition još jednom uspješno promovira novi album, nakon koje se bend bacio u uvijek odličnu Halo, podižući publiku na noge. Walking In My Shoes plijeni smirenim i pouzdanim Gahanovim vokalom, što je potpuna suprotnost od onoga na Devotionalu. Dream On potvrđuje Exciter kao njihov najsmireniji i najoptimističniji (!??!) album, dajući mjesta skladnoj kombinaciji Daveova glasa i Martinove gitare, čiji vrhunac predstavlja Daveova gotovo zmijska plesna interpretacija, koja u pojedinim trenucima zaziva - Elvisa Presleya.
Opuštajuća i romantična When The Body Speaks uvod je u lakši dio, koji će svoj vrhunac doseći u odličnoj Freelove, još jednom velikom hitu sa albuma, u kojemu Dave pronicljivo pred kraj prepušta pjesmu publici. Martin je uspješno osigurao Daveu predah sa pomalo zaboravljenom It Doesn't Matter Two i novom Breathe. Nakon Freelove, slijedi "dizanje na noge " sa eskalirajućom Enjoy The Silence, koja i publiku i bend odvodi u opći trans, no to je samo početak. I Feel You nikad nije zvučala ovako dobro, a In Your Room plijeni pažnju naglašenim pratećim vokalima. It's No Good dobila je zasluženi kraljevski tretman uz pamtljive projekcije uvijek spremnog Antona Corbijna, nakon koje slijedi još jedan klasik - Personal Jesus, čije skandiranje refrena "reach out, touch faith" ostaje u trajnom sjećanju.
Martin se vraća sa Home, još jednom potisnutom pjesmom sa albuma Ultra. Završnicu albuma dinamično predstavljaju Black Celebration, svojevrsna himna Depeche Modea iz minulih dana, i Never Let Me Down Again, koja ne odolijeva zubu vremena.
DVD izdanje je obogaćeno mnogobrojnim dodacima koje predvodi bonus pjesma Sister Of Night (u izvedbi Martina Gorea) te skrivena unplugged Surrender, za koju ćete se trebati malo pomučiti da ju nađete. Tu su i razgovori sa fanovima i bendom prije nastupa iz kojih je već tada vidljivo da Dave očekuje promjene u bendu, što će kasnije rezultirati njegovim autorskim angažmanom. Never Let Me Down Again moguće je vidjeti iz više perspektiva, a dodane su i potpune projekcije Antona Corbijna korištene prilikom izvođenja pojedinih pjesama.
Uz 101, One Night In Paris je najbolji koncertni nastup Depeche Modea koji je ponovno zacrtao bend kao vrhunsku koncertnu atrakciju, sa statusom kojega uspješno održavaju u trećem desetljeću rada.
SoundGuardian
