Review
Pomalo ekscentričnom i radoholičarski nastrojenom Mobyju očito nije dovoljno to što njegov prošlogodišnji album Last Night sa hitom Disco Lies još uvijek ostaje u sjećanju ( i CD playerima) slušatelja i radio postaja, pa nas ove godine obasipa svojim novim studijskim albumom Wait For Me koji je netom predstavljen i na T-Mobile INmusic Festivalu.
Novi album potpuni je zaokret od prijašnjeg - dok su na Last Night prevladavale pjesme nastale kao posljedica Mobyjevih DJ sessiona, Wait For Me je nabijen sjetnim i za Mobyja osobnim tematikama. Međutim, posljedica Mobyjeva perfekcionizma da album napravi "prekrasnim" uništila je opći dojam koji pjesme opisuje kao solidnu B-Side kolekciju koja je komotno zaostala sa hit albuma kao što su Play i 18.
Moby je previše album radio samog za sebe što se najviše očituje u nedostatku ritma i dinamike. Već uvodna 2 singla Pale Horses i Shot In The Back Of The Head jasno opisuju opći emocionalni dojam koji se proteže na albumu - baladni sampleovi nenametljivo (i ponekad dosadno) kombinirani su (ili nisu) sa dojmljivim vokalima uz nekoliko jednostavnih taktova klavira.
Sve u svemu, elementi onoga što je Mobyja učinilo prepoznatljivim u potpunosti čine i ovaj album, no to ne znači da na njemu nema i nekoliko zapaženih pjesama kao što su izražena Walk With Me, obogaćena vrsnom vokalnom izvedbom, te pokajnička Mistake koja u potpunosti ocrtava ono što je Moby sa albumom htio postići, iako nije uspio. Također, cijeli album nepotrebno kvare instrumentali koji djeluju kao popunjavanje praznog prostora.
Naslovna pjesma Wait For Me nije ništa više od ponavljanja refrena, dok malo bolji dojam ostavlja opušteno zanosna Hope Is Gone čime i završava zanimljiv dio albuma.
Shvatljiva je Mobyjeva potreba da ponekad napravi album "za svoju dušu", no Wait For Me bi se lakše mogao progurati kao bonus CD nego kao punokrvno albumsko ostvarenje. No, ne sumnjam da će dio njegovih obožavatelja, pa i ostalih glazbenih slušatelja u albumu pronaći nešto za sebe.