Sjećate li se kada je Phil Collins nastupio u Zagrebu? Bio je to onaj glazbeno-scensko-zvučni spekakl s raskošnom produkcijom i pozornicom koja je zauzimala dobar dio velike dvrane Doma sportova i na kojem je Collins iskrcao masu planetarnih hitova svoje samostalne, ali i karijere s grupom Genesis. Da, zaista, sjećate li se koliko je prošlo vremena od tog koncerta? Gotovo 14 godina! Strašno puno.

U međuvremenu je Phil Collins otišao u mirovinu, doživio prilično tešku nezgodu, vratio se iz mirovine, osvježio prateći bend i 4. lipnja, tj. prošle nedjelje, kako vam god draže, započeo europski dio turneje na austrijskom tlu. Koncert se održao na nacionalnom stadionu Ernst Happel i bio je to spektakl u svakom segmentu tog pojma.

Mike and the Mechanics podrška su Collinsu, a kak su ionako na turneji kojom promoviraju aktualni album Out of the Blue, postojeću setlistu su reducirali za pjesme Genesisa (naime, Mike Rutherford je Collinsov kolega iz grupe Genesis pa na koncertima svog benda izvodi dio pjesama repertoara Genesisa) i još pokoju tako da je setlista, umjesto uobičajenih 18, brojila 11 pjesama. Što je za nastup predgrupe sasvim pristojna brojka.

Odlično raspoloženi članovi benda svojom su nas interpretacijom, te odličnom i preciznom svirkom, katapultirali 30-ak godina natrag u prošlost i oraspoložili jednosatnim setom, koji je vrhunac doživio u završnom kvartetu pjesama: Silent Running, The Living Years, Over My Shoulder i Word of Mouth.

Mike + The Mechanics setlista

The Best Is Yet to Come
Another Cup of Coffee
A Beggar on a Beach of Gold
Get Up
Out of the Blue
Silent Running
Let Me Fly
The Living Years
All I Need Is a Miracle
Over My Shoulder
Word of Mouth

Odličan odabir predgrupe rezultirao je i raspoloženom publikom koja je s oduševljenjem ispratila njihov nastup te dobro ugrijana dočekala Collinsa. A Collins je polako došepao do fotelje na središtu pozornice, oslanjajući se na štap koji mu olakšava hodanje. Koncert je do kraja proveo zavaljen u fotelju, iako se iz njegovih pokreta i gesti dalo iščitati kako mu to ipak nije prirodna pozicija i kako bi radije trčao pozornicom i dijelio emocije s publikom uz njezin rub.

Za razliku od sličnih koncerata grandiozne produkcije, Collinsov nije na samom početku eksplodirao velikim i raskošnim otvaranjem. I ne samo to, nije niti započeo dinamičnom bombom koja bi od prve sekunde natjerala fanove na skakanje. Naprotiv, krenulo se lagano, ali s ultimativnim baladama, da bi se tek u trećoj krenulo sa zagrijavanjem dlanova.

Prateći bend, kojeg je na momente činilo 14 glazbenika, tvorio je bogatu glazbenu kulisu, a zvuk je bio toliko jasan i čist da se moglo svaki instrument razabrati u svakom trenu te prepustiti uživanju u perfektnom nastupu iznimno kvalitetnog benda.

Kako je Collins po glazbenom "rođenju" bubnjar, udaraljkaški intermezzo začinio je sredinu koncerta, a glavni protagonista bio je Collinsov 18-godišnji sin Nicholas. Glavni barem što se video zida tiče jer je odličnu rolu imao i Luis "hobotnica" Conte, ali fanovi to, iako su čuli, nisu mogli vidjeti ukoliko nisu bili u dijamantnom ili zlatnom "ringu" jer, iz nekog razloga, kamere su na 2 od 3 glavna video zida prikazivale Nicholasa (čak i onda kada je samo držao ritam), dok je Luis bio prisutan na videozidu koji je stajao sakriven iza benda i koji je uglavnom prikazivao Luisove ruke. Pretpostavit ću da se radi o tehničkom problemu, a ne nepotizmu jer Nicholasu to ne treba. Vidjelo se i čulo da ima dara i ritma u rukama te da je stari Phil u njemu dobio dostojnog nasljednika.

Na samome kraju izvedbe dvojac se pridružio Philu te su zajedno na kutijama odbubnjali kraj Drum Tria i uveli nas u drugi dio koncerta.

Pjesme ne treba navoditi posebno jer dolje prilažem setlistu. Iz nje se može vidjeti da je sastavljena od samih hitčina, jednog veće od drugog, pjesama koje su obilježavale godine i desetljeća, pisale glazbenu povijest pop/rock glazbe, uz koje su mnogi odrastali, zaljubljivali se, veselili i u Collinsu pronašli svog glazbenog uzora. To su pjesme koje možete naći na kompilacijama kojima se izdvaja najbolje od najboljeg u 80-ima, 90-ima, najboljeg od ljubavnih pjesama, najboljeg. I tako treba biti jer tko može reći da to nisu Another Day In Paradise ili In The Air Tonight? Tko bi to mogao reći za Against All Odds ili Don't Lose My Number? Rijetki.

Kako to obično biva, na bisu smo dobili Take Me Home i oprostili se od Phila za ovu prigodu. Sljedeću već možete imati na koncertima u Milanu ili Minhenu. Ako niste doživjeli Phila ove nedjelje u Beču, nemojte ga propustiti u nekom od ova dva nama najbliža grada. Vrijedi biti dio toga showa. Vrijedi osjetiti onaj trenutak kada vas napadne ubojita duhačka sekcija pa vas nespremne dočekaju prateći vokali, izranjavaju gitaristi i na koncu totalno shrva šarmantni, talentirani i jedinstveni Collins.

SoundGuardian zahvaljuje agenciji SviKoncerti.eu na osiguranom sigurnom, udobnom i profesionalnom prijevozu.

Phil Collins setlista

Against All Odds (Take a Look at Me Now)
Another Day in Paradise
Hang in Long Enough
Don't Lose My Number (prvi put izvedena nakon 2005.)
Throwing It All Away (Genesis song)
Follow You Follow Me (Genesis song)
I Missed Again
Who Said I Would
Separate Lives (Stephen Bishop cover)
Drum Trio
Something Happened on the Way to Heaven
You Know What I Mean
In the Air Tonight
You Can't Hurry Love (The Supremes cover)
Dance Into the Light
Invisible Touch (Genesis song)
Easy Lover (Philip Bailey cover)
Sussudio

Bis
Take Me Home