Debela kašnjenja koncerata u Aquariusu već su poznata stvar, tako da i nije bilo neko iznenađenje kad su ljudi u zakazano vrijeme koncerta još čekali pred ulazom, a Darko Rundek i Cargo Orkestar su još uvijek imali probu. Koncert je kasnio sat vremena, ali je zato trajao dva i pol sata.
Rundek i Cargo Orkestar u svom punom sastavu i sjaju bili su vidno raspoloženi, pogotovo trombonist Emmanuel Ferraz koji je u maniri romskih glazbenika izašao pred publiku sa širokim osmijehom veselo plešući i animirajući publiku.
Rundek je djelovao vrlo iskreno u svojoj neposrednosti, jednostavnosti, prizemnosti i opuštenosti. Čvrsto je odlučio profesionalno i dostojno predstaviti okupljenima svoj novi album Mhm a-ha oh yeah da-da koji ne obiluje brzim pjesmama i na prvi se pogled ne čini kao koncertni materijal. Možda je mali problem jedino to što je publika, koja je dugo čekala njegov koncert, željela čuti stare, poznate, mahom brže pjesme. No ipak nije nikoga razočarao.
Koncert je počeo trima pjesmama s novog albuma (12 ptica, Slick Senorita i Put u sumrak), a nakon toga je publiku razigralo nekoliko pjesama dinamičnog ritma i romski elementi da bi se nastavilo u sentiš raspoloženju.
Svaku pjesmu pratile su prigodne vintage fotografije i isječci na video zidu izvrsno nadopunjujući glazbu i tekstove pjesama.
Glazbenicima se na pozornici pridružio Filip Šovagović kome je Rundek napisao glazbu za film Pušća Bistra i održao satirični politički govor iz pjesme Kolo.
Iako je Rundek bio razdragano, pomalo elegično i vrlo senzibilno raspoložen po pitanju repertoara (Put u sumrak izveo je stvarno vrhunski!), odisao je radošću i ponosom. Kako i ne bi, pred punim je Aquariusom okupio i predstavio odlične glazbenike od kojih ne bi trebalo nikoga posebno izdvojiti, osim možda violinistice Isabel i trubača Igora Pavlice koji se pokazao i fenomenalnim histerično-manijakalnim internet korisnikom u pjesmi Wanadoo.
Rundek je sa svojim ciganskim, etno štihom i ponešto izmijenjenim aranžmanima (Haustorova Ena u rap verziji, poluakustični Apokalipso), ali i svojom lirskom dušom, kojoj čak po današnjim kriterijima nedostaje patetike da bi bio šire prepoznat, uspješno levitirao između jave i sna, između pitoresknih realističnih i naturalističkih skica iz života i latentno nježnih, nostalgičnih balada i perceptivnih putopisa.
Možda će nekome zvučati pretenciozno, ali sa svojim repertoarom, orkestrom i aranžmanima Rundek je zreo za Lisinski.
Možete ga voljeti ili ne, ali on se doista pokazao kao čvrsto izgrađen, sebi dosljedan, najtalentiraniji domaći glazbenik.
Pomalo sam bila dojma da se plašio predati se prebrzom i preglasnom ritmu ne bi li zakinuo publiku za onu svoju intimniju stranu. Kad je za prvi bis otpjevao Ruke, tiho sam mu šapnula: Ne boj se buke.
1. 12 ptica
2. Slick Senorita
3. Put u sumrak
4. Ljubav se ne trži
5. Podne
6. Ne okreći se
7. Highlander
8. Ena
9. Wanadoo
10. Kolo
11. Senor
12. Mhm a-ha oh yeah da-da
13. Makedo
14. Zvuk oluje
15. Helga
16. Zagrebačka magla
17. Apokalipso
Bis
18. Ruke
19. Šal od svile
