Kako započeti priču o sinoćnjem koncertu? Dugo sam, naime, uopće razmišljao o zapravo pitanju, ili možda bolje napisati dvojbi, što je bolje? Biti dio priče koja obuhvaća velike dvorane, prostore, tisuće i tisuće frenetičnih fanova ili biti dio priče koja se, zapravo, može nazvati intimno druženje, party uz ljude koji znaju uživati u glazbi koju vole. Osobno, uvijek bih izabrao ovu drugu opciju!
KSET je klub koji je svojim kapacitetima limitiran, ali sinoć, ono što je bilo važno je da je u njemu bila odlična atmosfera, koju su nam osigurali svojom uvjerljivom svirkom Norman Beaker Band.
Uz osebujnu trojku iz Koprivnice (Renato, Vlado i Mladen), ljudi koji vole blues uopće nije bilo dosadno, dapače, odlično smo se proveli i naslušali puna dva sata odličnog glazbenog paketa, koji je sadržavao blues, rock n' blues, funk i boogie.
Kao što to obično biva, mnogi bi željeli biti dio upravo ovakve priče, koja nije nimalo susretljiva prema svim onima koji nisu u tom filmu. Zašto to baš tako postavljam? Razlog, ili odgovor, je vrlo jednostavan. Da se odmah na početku razumijemo, blues je oduvijek bio glazba koja je bila dio, tzv. "underground" glazbene scene. Najviše je bila izvođena u manjim prostorima, zadimljenim podrumskim klubovima u kojima su se tijela izvijala u zaraznom ritmu.
Blues je glazba koja je navilka da bude privilegija odabranih glazbenih znalaca. Blues ili volite ili ne, nema ni sredine, niti treće solucije. Norman Beaker uz sjajnu ritam sekciju: John Price (bas gitara) i Leo Anđelković (bubnjevi), vrlo su sigurno predavali okupljenima tu svoju prezentacijsku formu.
Kao običan čovjek, Norman je vrlo pristupačna osoba koja se vrlo rado upušta u razgovor i druženje sa svima. Na sceni je opušten i njegova svirka pokazuje da za njega nema nikakvih nepoznanica.
Set lista je bazirana na provjerenim blues standardima širokog glazbenog dijapazona, od Roberta Johnsona, preko Muddya Watersa, Albert Kinga i Mayalla do Creamovaca i, naravno, uvijek poticajnog texas rock n' bluesa. Tijekom samog nastupa Norman točno zna što mu je činiti i vrlo iskreno to i radi. Sam scenski nastup je već puno puta viđena i ispričana glazbena priča, ali na jedan vrlo originalan, usudio bih se napisati, "unikatan" način. Norman voli komunicirati s publikom, voli zbijati šale i potpuno je opušten u svom scenskom nastupu.
U dvije pjesme na "usnjaku" na "stageu" bendu se pridružuje Boris Hrepić-Hrepa, koji, uz podršku nazočne publike, svojom svirkom ovog "malog vražjeg instrumenta" daje još jači vjetra u leđa cijeloj atmosferi. Publika je odlično primila i pozdravila ovu spontanu suradnju.
Otvarajuća "It's Over" te dalje izvedene: "I Can't Be Satified", "Sitting On Top Of The World", "Born Under A Bad Sign", "Only I Got What The Other Guys Want", "Cheating Love", "White Room", "Five Long Years", "Mellow Down Easy" svakako su neke od pjesama koje su zapalile nazočnu publiku.
Moram priznati da mi je doista vrlo drago što je u publici, osim sijedih glava, bilo IPAK više onih drugih boja. To nam samo govori da još uvijek ima mladih koji nisu baš toliko zaluđeni onom "drugom glazbom", čija imena i nazive bolje da i ne spominjem. Jednostavno, tu i takvu "glazbu" ne želim imenovati i možda je čak i na taj način reklamirati!
Ono što posebno još želim istaknuti to je ime koje definitivno nije englesko: Leo Anđelković, Novograđanin sa zagrebačkom adresom, glazbenik, tekstopisac i skladatelj, multi-instrumentalist, rocker u duši i veliki pozitivac. Iza Lea su brojni zapaženi glazbeni projekti i suradnje, poput osnivanja hard rock benda Baltazar, ili pak suradnje s legendarnim prvim frontmanom Prljavog kazališta u njegovom bendu Davorin i Bogovići. Njegova svirka, ovaj puta bubnjeva, je doista vrijedna pozornosti i publika je to znala nagraditi.
Sve skupa kada se zbroji, sinoć je KSET-om odzvanjala prvenstveno odlična glazba i atmosfera, uz koje je vrijeme doslovno protutnjalo!
Na kraju, doista bih volio da je više ovakvih koncerata, da publika i fanovi za pristupačnu cijenu karata dobiju odličnu svirku i da se pri tome svi dobro zabave, ugodno podruže i provedu! Shodno tome, želim da što prije ponovo pozdravimo Normana Beakera i njegov bend!
Yours bluesy,
Mladen Loncar - Mike
