{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/olivier/olivier.jpg, images/SGKolumne/2010/olivier/olivierm.jpg, Olivier Messiaen, Center}

Olivier Messiaen je francuski skladatelj i značajna ličnost europske glazbe 20. stoljeća. Izvrstan orguljaš, pijanist i ugledan professor Pariškog konzervatorija.

Osebujna je i pomalo neobična ličnost. Njegova djela prožeta su vjerskim pogledima, povezanosti sa prirodom, zanimljivim korištenjem ritma, melodije i harmonije. Njegove skladbe nose religiozne naslove. Ipak njegova djela često izazivaju dojam da izvor nadahnuća nije u religioznim meditacijama, već u čulnom, strastvenom shvaćanju svijeta. U mnogim djelima Messiaen teži izraziti povezanosti sa prirodom. On pokušava oponašati zvukove ptica, posebno egzotičnih ptica i dolazi do zanimljivih glazbenih rješenja.

Glazbena sredstva koja koristi Messiaen svrstavaju ga u značajne skladatelje. On smatra europsku ritmiku zaostalom, stoga posvećuje posebnu pozornost ritmu. Njegov ritam je raznovrsan, složen i predstavlja jedinstvenu poliritmičku pojavu u glazbi 20. stoljeća. Pored ritma, Messiaen razvija i melodiju. Proučava glazbu istočnih zemalja, posebno glazbu Indije i Jave, primjenjujući ih na posve originalan način. Uz egzotične ljestvice koristi i egzotične instrumente u svom orkestaru dobivajući na taj način neobične boje, harmonije.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/olivier/olivier4.jpg, images/SGKolumne/2010/olivier/olivier4m.jpg, Olivier Messiaen, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Svojim brojnim proučavanjim i eksperimentiranjem značajno je doprinio razvoju glazbe 20. stoljeća. Iako nije bio izraziti dodekafoničar ni serijalist ipak je dao svoj doprinos razvoju serijalizma u Europi. Pod njegovim utjecajem razvijao se cijeli niz značajnih skladatelja druge polovice 20. stoljeća, poput: Pierre Bouleza, Karlheinz Stockhausena, Iannisa Xenakisa, Quincy Jonesa.

Olivier Messiaen rođen je 10. prosinca 1908. godine u Avignonu. Njegov otac bio je jedan od značajnih prevoditelja Sheakspearea na francuski jezik. Rano pokazuje interes za kazalište i otkriva opere Mozarta, Glucka, Berlioza i Wagnera. Njegova majka, Cécile Sauvage, bila je pjesnikinja čija je zbirka pjesama L'Ăme en bourgeon, priznaje Messiaen, presudno djelovala na njegovu dalju sudbinu i odabir profesije.

Upisuje Conservatoire National Supérieur de Musique Paris godine 1919., gdje studira orgulje i improvizaciju, kontrapunkt, klavir, udaraljke, korepeticiju, povijest glazbe i kompoziciju u klasama Paul Dukasa, Maurice Emmanuela i Macel Dupréa. Dok je studirao napisao je svoja prva izdana djela Préludes (osam Preludija) za glasovir.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/olivier/olivier1.jpg, images/SGKolumne/2010/olivier/olivier1m.jpg, Olivier Messiaen, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Karijeru orguljaša započinje 1931. godine u crkvi Svetog Trojstva u Parizu, koju će obavljati do kraja života. Upravo iskustvo liturgijskog orguljaša motiviranog vjerom igra značajnu ulogu u Messiaenovom svjetonazoru. Najveći dio Messiaenovog opusa nosi naslove direktno inspirirane vjerom. Čak i djela koja u naslovu nemaju nikakvu vjersku konotaciju zapravo su povezana sa dubokim religioznim osjećajima svog autora, za kojega je svako stvaralaštvo prvenstveno “čin vjere“. Na istim religionznim temeljima počiva i proslavljeni Quatuor pour la fin du temps (Kvartet za konac vremena) za violinu, klarinet, violončelo i glasovir.

Godine 1932. ženi se za skladateljicu i violinisticu Claire Delobs. U tom periodu piše djela koja opisuju njihovu sreću poput ciklusa pjesama Poèmes pour Mi 1936. Mi je bio nadimak njegove žene. Sin Pascal se rodio 1937. Brak im se pretvorio u tragediju kada je poslije operacije Claire izgubila pamćenje i ostatak svog živiota provela u sanatoriju. Umrla je 1959. godine.

Olivier Messiaen je stekao međunarodnu reputaciju i kao uspješan pedagog. Njegova pedagoška karijera započinje 1934. godine kada je dobio mjesto profesora na l'Ecole normale de musique u Parizu. Kasnije, godine 1939., predaje i na čuvenoj Schola Cantorum. Međunarodnu reputaciju postiže tek kao profesor harmonije i glazbene analize na Pariškom konzervatoriju, gdje u kasnim 40-tima i ranim 50-tima predaje cijelom nizu najznačajnijih skladatelja druge polovice 20. stoljeća, poput: Pierre Bouleza, Karlheinz Stockhausena, Iannis Xenakisa i dr. Kao profesor kompozicije u 60-tim predaje i mlađoj generaciji skaldatelja, osnivača tzv. Spektralne glazbe: Gerard Griseyu, Tristan Murail te mnogim drugim.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/olivier/olivier2.jpg, images/SGKolumne/2010/olivier/olivier2m.jpg, Olivier Messiaen, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Inspirirani Messiaenovim radom, njegovi učenici, razvijajući i kombinirajući različite aspekte Messiaenovog glazbenog jezika sa vlastitim težnjama i principima, stvaraju nekoliko značajnih stilova s druge polovice 20. stoljeća poput serijalizma, stohastičke i spektralne glazbe.

Želje da prenese svoje ideje i kompozicijske postupke rezultirali su i sa nekoliko teorijskih radova poput Vingt Lee musical (Tehinka mog glazbenog jezika) I – VII (1942 – 1992) u kojima predstavlja rezultate svojih istraživanja i njihovu primjenu u vlastitom skladanju. Teorijska postavka Messiaenovog glazbenog jezika zasniva se na ritmu kojeg on smatra bitnim djelom glazbe, a koji je zasnovan na njegovim istraživanjima starogrčke metrike, indijskih déci-tala i neumatske notacije (srednjovjekovna notacija) gregorijanskog korala, dok je melodijsko-harmonijska oraganizacija glazbenog materijala zasnovana na sistemu modusa sa ograničenom mogućnošću transpozicije i kopleksnim, zvučno bogatim “obojenim“ akordima. Treći aspekt Messiaenove glazbe je upotreba ptičjeg pjeva napisanog za izvođenje na instrumentu. Messiaen je razvio istinsku znanost o izučavanju i zapisivanju ptičjeg pjeva. Kao posvećeni ornitolog zapisao je velik broj pjevanja različitih vrsta ptica, koje je koristio u svojim skladbama.

Krajem 40-tih i početkom 50-tih godina Messiaen uspostavlja stil kojeg odlikuje strogoća u primjeni skladateljskih sredstava. U tom periodu nastaju djela Queutre Etudes de rhythme (4 etide ritma) za kalvir (1949 – 1950), koje će koncepcijom unprijed određenog ritma, te odvojenim korištenje glazbenih sredstava uvesti serijalizam.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/olivier/olivier3.jpg, images/SGKolumne/2010/olivier/olivier3m.jpg, Olivier Messiaen, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Boja ima bitnu ulogu u Messiaenovim djelima. On smatra da postoji glazba sa ili bez boje. U svojim djelima navodi boje kako bi pomogle dirigentu pri interpretaciji. Razlog tome leži u neuropsihološkom problemu, sinesteziji, koji je uzrokovao da vidi boje kad god sluša ili zamišlja glazbu. U svojim radovima opisuje boje pojedinih akorada.

Olivier Messiaen upoznaje pijanisticu Yvonne Loriod početkom 40-tih godina i u njoj prepoznaje talent. Godine 1943. piše Visions de l'Amen, skladbu za dva glasovira. U toj skladbi Messiaen na kreativan način uključuje, u dijelove koje ona svira, njene glasovirske vještine. Od tada će ona biti muza za njegova daljnja djela. Godine 1962. ženi se sa Yvonne Loriod. Medeni mjesec su proveli radno u Japanu, izvodeći Sept haïkaï.

Jedina opera Oliviera Messiaena, Saint François d'Assise (Sveti Franjo Asiški), nastala 1983. godine može se shvatiti kao posljednja riječ autora koji je svoj život proveo u istraživanju ritma, zvučnih boja i pjeva ptica.

Olivier Messiaen je umro 27. travnja 1992. u Clichyju, Haut-de-Siene.

DJELA:
Préludes; za glasovir
Fantaisie burlesque; za glasovir
Hymne au Saint Sacrement; za orkestar
Thème et variations; za violinu i kalvir
La nativité du seigneur; za orgulje
Pièce pour le tombeau de Paul Dukas; za glasovir
Poèmes pour Mi; ciklus pjesama
Quatuor pour la fin du temps; za violin, klarinet, violončelo i glasovir
Visions de l'Amen; za dva glasovira
Trois petites liturgies de la présence divine; za ženski zbor, glasovir, ondes martenots, gudački orkestar, i udaraljke
Vingt regards sur l'enfant-Jésus ; za glasovir
Turangalîla-Symphonie; za glasovir, ondes martenots i orkestar
Le merle noir; za flautu i glasovir
Livre d'orgue; za orgulje
Catalogue d'oiseaux; za glasovir
Chronochromie; za orkestar
Verset pour la fête de la dédicace; za orgulje
Sept haïkaï ; za kalvir i ansambl
Couleurs de la cité céleste; glasovir i ansambl
La transfiguration de notre seigneur Jésus-Christ; za mješoviti zbor, sedam solista i orkestar
Méditations sur le mystère de la Sainte Trinité; orgulje
Saint-François d'Assise: opera
Livre du Saint Sacrement; orgulje
Un sourere; za orkestar
Pièce pour piano et quatuor à cordes; za glasovir I gudački kavartet
Éclairs sur l'au-delà; za orkestar
Concert à quatre; za glasovir, flautu, obou, violončelo i orkestar