Ne znam je li stvar u meni, ali mi se čini da je cijela ta deathcore priča lagano zamrla. Bilo je u modi neke 2008., sad se pak svi okreću ili raznim pravcima hardcorea ili nekim čemernijim pravcima. Kakvo god današnje stanje bilo, i ono će se uskoro promijeniti, tako da sam bez obzira na sve jučer otišla do Ljubljane kak bih poslušala malo dobrog starog deathcorea od strane bendova kao što su Emmure, Chelsea Grin i Attila.
Prvo da se pohvalim da mi je ovo bio jedno od mirnijih putovanja preko granice, inače nas uvijek bar jedna nevjerojatna zgoda zadesi, ovaj put toga ipak nije bilo. Kako je to i običaj, koncert je počeo s minimalnim zakašnjenjem, nešto prije 8 sati. Buried In Verona otvorili su ovaj breakdown spektakl. Momci iz Australije na prvu nisu baš davali previše energije u svoj nastup, tako da me nisu baš oduševili. Čak sam na njih i relativno brzo zaboravila da su uopće svirali, toliko su bili blijedi. Čak više ni neću pisati o njihovom nastupu jer nemam ništa pametno za reći.
Sljedeći su na red došli Obey The Brave. Recenzirajući njihov prvi i zasad jedini album „Young Blood“, objasnila sam svoje stajalište kako mislim da je to jedan relativno bezdušan bend, s prebanalnim tekstovima i nabacanim breakdownovima samo kako bi se publika mogla razbacati i reći kako im je koncert bio super. Alex Erian, kao zvijezda bivšeg Despised Icona očito je dovoljan da okupi masu fanova oko sebe bez obzira kakvu glazbu radi. Nastup su odradili fino, odsvirali su sve što su trebali („Get Real“, „Live And Learn“, „Its Starts Today“, „Garde La Tete Froide“ itd.) i uspostavili lijep kontakt s publikom što je uključivalo davanje pet željnim ručicama, pružanje mikrofona prvim redovima i slično. Ako su pametni, momci iz prethodnog benda bi na ovoj turneji mogli štošta naučiti iz ovakvih primjera.
Attila. Po meni možda najbolji sinoćnji nastup. To je bend koji ima toliko prepoznatljivog i nevjerojatnog vokala da bi ga trebali osigurati na neki način. Sumnjam da bih mogla nekako opisati taj stil nekome tko ih nikada nije čuo, ali kada bih morala, rekla bih da zvuči poput Busta Rhymesa (zbog brzine izgovaranja riječi, jel') koji je na speedu i opsjednut demonom. Poznati kao party životinje i dosta neozbiljna ekipa, izletili su na pozornicu u nekakvim, možda čak ženskim kožnatim jaknicama, koliko sam uspjela primjetiti, i svoj nastup započeli s pjesmom „Rage“. Bilo je tu i starijih i novijih pjesama, bilo ih je zabavno za gledati, baš kako je i trebalo, tako da apsolutno nemam nikakve zamjerke.
I onda su došli Chelsea Grin. Mračni deathcoraši s vokalom iz pakla svojim su breakdownovima topili lica s glava, stropovi su se urušavali, mrtvi su zapjevali, nebo je plakalo, sunce se odlučilo zauvijek sakriti itd. Moćan nastup. Svaka čast bubnjaru koji, osim što mora ubijati bubnjeve, još i pjeva clean vokale, i to bez problema. Da, počeli su dodavati clean dijelove u zadnje vrijeme, što se i dalo čuti na „Don't Ask Don't Tell“ jer su očito uvidjeli kako deathcore i nema baš neku budućnost. Bendova uvježbana koreografija koja obuhvaća glumljenje kornjača na federima za vrijeme svakog breakdowna ne znam je li mi bila simpatična ili pretjerana, ali su zbog toga bar bili i vizualno zanimljivi.
Headlinere Emmure već sam jednom gledala, i to prije neke tri godine. Vokal Frankie Palmeri tada je izašao na pozornicu u trenirci i s dvadesetak kilograma više, izgledavši najzlije i najljuće od svih ikad. Ovaj put nije bio ni toliko ljut ni širok, tako da sam osjetila malo razočaranje. Daleko od toga da nastup nije bio dobar, jer se to nikako ne može reći s obzirom da su imali dosta širok repertoar, koji je obuhvatio od „I Thought You Met Telly And Turned Me Into Casper“ i „R2 Deepthroat“ preko „Solar Flare Homicide“ i „Drug Dealer Friend“ do „MDMA“. Isto bez nekih većih zamjerki.
Jedino nisam zadovoljna s relativno malim brojem ljudi koji su odlučili doći na ovaj koncert, što možda opet dokazuje onu moju tvrdnju da nije punk mrtav, nego deathcore. Sve ostalo bez zamjerki, organizacija uvijek jednako besprijekorna, zvuk dobar, bendovi dobri, Slovenci veseli, jako dobar četvrtak.
