Pomislila bih da je privilegij za sjevernjake tijekom travnja biti u Zagrebu na +30 i jesti sladoled dok se temperature u Rovaniemiju kreću oko nule, a u Helsinkiju oko deset. Možda i je, možda i nije, ali eto, unatoč tome što je bila nedjelja, uspjeli su naći otvoreni dućan i uživati u blagodatima sladoleda i pretjerano toplog vremena za prvu polovicu travnja.
I dok su Finntrolli i Estonci van lizali sladoled, već u pola 8 na stage je izašao bend iz Rovaniemija – Suotana. Pred sramotno malo ljudi što sjevernjacima nije smetalo jer su raspalili na najžešće. Ljudi bi možda bilo i više da se tijekom večeri moglo izaći van, ali je pravilo bilo “kad jednom uđeš u Vintage, nema izlaska”. Ne znam kako se nije moglo naći rješenje?! No, da se vratim Suotani. Dečki sviraju kombinaciju melodic/black/death i tko zna kojeg metala kojeg u nordijskim zemljama ima veći broj. Pjevaju na engleskom jeziku. Uspjeli su animirati malobrojnu publiku i pošteno odraditi nastup za njima ekstremno visokoj temperaturi.
Za kraj su zamolili nekolicinu gledatelja da ih podrži vičući “Ounas” te ih pozvali da se druže s njima kod mercha.
Nakon momaka iz arktičkog kruga na binu dolazi estonski folk metal bend Metsatöll. Oni su potpuno predani estonskoj kulturi, glazbi te jeziku. Na binu su donijeli i par estonskih instrumenata koje smo naravno imali prilike čuti. Kombinacija estonskog jezika s čudnim zvucima tih instrumenata zvuči pomalo mistično, a kada tome dodamo i najave Laurija njegovim dubokim glasom, a koji je i sve te instrumente držao na broju i svirao na njima, koncert zvuči kako mistično, tako i nekako “šumski”, baš kao iz dubine šume, mračno, a istovremeno i zavodljivo. Bolje ime bendu nisu mogli dati s obzirom na to da je metsa na estonskom šuma dok je na finskom metsä. Pjesmu “See on see maa” najavili su govorom kako je samo jedna domovina. Rekli su i kako su u dvadeset i pet godina postojanja prvi put u Hrvatskoj. Publiku su uspjeli zabaviti, animirati i educirati. Vrlo zanimljiv i nimalo dosadan nastup.
Finntrolli su zagrebačkoj publici poznati odavno. Prostor Vintagea se solidno popunio za njihov nastup, ali nije to ipak bilo – to. Bilo je tu zanimljivih kostima, trolovskih ušiju i raznoraznih odjevnih kombinacija u publici što daje na znanje da baza fanova i dalje postoji, ali ne u broju kakav je bio par godina prije. Finci su ostali vjerni izričaju na švedskom jeziku jer se upravo time sprdaju susjedima. Nema tu nikakve narodne predaje niti kulture kako su to Estonci prije njih učinili, Finntroll su čista zafrkancija od benda i sve što oni žele dati je dobra zabava koje od početka do kraja nije manjkalo. Nema kod njih sladunjavih pjesmica niti pada energije, cijeli nastup je jako brz i energičan što fanovima ne daje ni sekunde predaha od “tancanja na trolovski način”. Kulminacija naravno nastupa za izvedbe “Trollhammaren” kada publika doslovno poludi. Ono što su Finci ovaj put donijeli su neki vizualni efekti koji bi izgledali puno bolje na nekom većem stageu. Vjerujem da su ih imali pripremljenih još ali ih nisu imali gdje “ugurati”. No, to nije smetalo fanovima željnih moshpita.
Bilo kako bilo, svi smo preživjeli i vrućinu i zagušljivost i dobro se zabavili uz tri osebujna benda.
