Review
Ravno iz Slavonije do tvog mobilnog telefona, Winampa ili cd reproduktora dolazi miks-traka od dvanaest stvari i humane 43 minute. Koncept je jasan: dva MC-ja i neobavezne pjesme o životu istočno od Zagreba. Kanddžija, iskusniji s dva albuma do sada na polici, i Tox, njegov prateći MC na koncertima, na Zlatnim su žbicama dali pjesme koje odudaraju od očekivane život-je-težak-a-posebno-na-uglu matrice.
Testisi, s Tozinom podlogom, u startu zvuče kao Beastie Boys oko Ill Communication što se i ne skriva jer Zlatne žbice jesu lo-fi projekt (a također ne kriju da vole te Beastie Boyse). Duge kandže imaju nešto što zvuči kao semplirani ubrzani Funky drummer[1] i rimu kandže-naranče-ganje-Kandže i prva je pjesma gdje su i jedan i drugi zajedno jer Testitsi su bili Kandžijin solo uvod od dvije minute i deset sekundi.
Treća je pjesma prvi snigl - Rodbina gdje i jedan i drugi provjeravaju fundus hrvatskog jezika i koliko ima naziva za bilo koga iz obitelj bilo po krvnom, tazbinskom, građanskom, duhovnom ili srodstvu po mlijeku. Ne smij se, to je veza između dojilje i dojenog djeteta i njegovih potencijalnih potomaka. Beat je wobble plus ritam sekcija (te cameo sintisajzer) i najsvježiji je u cijelom MP3 direktoriju s Ajs Nigrutinom na kraju kako govori Balkaniše švabo što su uzeli sa prvog 3ki-jevog albuma u zadnjoj stvari sa naduljim popisom gostiju otkako je zadnjih stvari na albumima u domaćoj diskografiji - Tarapana (feat. Kandžija, Brka, K, Ajs Nigrutin & Sett). Brka iz Vinkovaca ovdje se pojavi na Svemirskoj misi i sajfer mikrofon dijeli sa Bvanom preko granice i Generalom Woo-om koji ide i dalje u stilu Ill Bill-a i Immortal Technique; dakle prljavi Vukovar s dodatkom prljavog New Yorka.
Hž je poklon Hrvatskom željeznicama za svo to kašnjenje i čekanje da se propusti vlak višeg ranga, a Mađarsku si već mogao čuti na Toxovom digitalnom EP-ju iz 2011., a Klavir također ima gostujuće versove; jedan je Antićev gdje pozdravlja Kraftwerk i Jeromea A. "Jerry" Seinfelda i njegovu vještinu da svijetu proda 180 epizoda o ničemu (a zapravo o svemu). Drugi je gost mladi Rima koji se prije dvoje godine borio na Red Bull MC Battleu u Tvornici kulture i došao do drugog mjesta. Da ima financijskog smisla utovario bi njega i Generala Two-a[2]u kombi i na turneju da od kluba do kluba betlaju jedan drugoga i publiku. Predgrupa im ne bi trebala, a youtube bi gorio.
Na Bazgi na kraju je Pervanov skeč sa Hloverkom i Draženom Budišom što je bilo smiješno negdje 2003. kada su te OTV pizdarije dolazile na Princo cd-ovima jer su bili jeftiniji od Traxdatinih. Trenerka i kožnjak je nešto što bi očekivao na Kandžijinom samostalnom albumu jer opet ide na mentalitet čobana s gratis Krankšvester[3] stihovima u ulozi urbanih muškaraca, dok je posljednja ono što Stjepko Galović misli o društvenim okupljanjima i ispuštanju tihih plinova.
Sve u svemu, ovo je dobar, neobavezan, nama-se-sviđa-takav-a-vi-kako-hoćete album gdje se, za promjenu, ne muči tebe i mene sa socijalom, politikom i teškim rep životom. Baci uho, a kad budu u gradu baci i oko jer ovo će izvoditi bend pa će uživo biti još tvrđe i prljavije.
Antonio Hadrović
[1]Fanki bubnjar je zapravo Clyde Stubblefield, čovjek koji je Jamesu Brownu lupao bubanj i čijih je dvadeset sekundi vjerojatno najviše semplirano u pop-kulturnoj povijesti. Brown kao Brown uvijek je svoje glazbenike plaćao na licu mjesta, a sva su prava i tantijemi na koncu išli njemu. Clyde od svog ovog sempliranja nije dobio ništa na ime autorskih prava. Više o svemu tome naći u Copyright Criminals iz 2010.
[2]Car, vrući muškarac i reper iz Bihaća; baca stihove preko bilo čega i jedini vanjski gost na Istini kod Dječaka. Tipični naslovi pjesama su Da sam jeo, Moj kurac (remix), Bosanska fukara 3 te Drva i kurve. Ponekad mu matrica pobjegne, ali ju sačeka iza ugla i baci na pod. Od slobodnih djevojaka voli Alettu Ocean.
[3]Imaju novi besplatni album star tri mjeseca i u zadnje vrijeme rasprodaju klubove.
« Koktel od rakije 
