Review
Sviđala vam se glazba Bryana Adamsa ili ne, morate priznati da je lik znao napisati dobru pop-rock pjesmu koja ostaje u ušima. Isto vrijedi i za rock-balade. Dvije godine nakon objave kompilacijskog albuma "Ultimate", Adams je objavio novi studijski album, čak 14. u svojoj 40-godišnjoj karijeri. "Shine A Light" prati trendove koliko ih god netko njegove generacije može pratiti – Adams se trudio, ali ovdje nešto jako ne štima i na kraju ispada da on i dalje ostaje u granicama pop-rocka gdje već ima izgrađenu bazu fanova.
Naslovnu pjesmu albuma "Shine a Light" napisao je zajedno s Edom Sheeranom, no nažalost, Sheeran se ovdje ne pojavljuje kao vokalist. "That's How Strong Our Love Is" klasična je romantična balada u kojoj surađuje s Jennifer Lopez, ali ona je toliko vokalno nezanimljiva (ili je to samo takva produkcija) da je ova pjesma mogla biti snimljena i bez nje. "Part Friday Night, Part Sunday Morning" i "Don't Look Back" savršene su za vožnju nekom dugom cestom, "All Or Nothing" svojim riffom strašno podsjeća na neke super uspješne pjesme AC/DC-a, ali njen refren zvuči poprilično generički i bezosjećajno. "Driving Under the Influence of Love", koju je napisao s dugogodišnjim suradnikom Jimom Vallanceom, i "No Time For Love" zvuče kao neke pjesme stare škole rock'n'rolla. Uz sve hoo-ove i yeah-ove, "I Could Get Used To This" zvuči poprilično monotono i mogu je proglasiti najdosadnijom na cijelom albumu. "Talk To Me" prva je pjesma koja mi je uistinu privukla pozornost i zvuči poput onih velikih ljubavnih pjesama na koje prvo pomislite kad vam netko spomene Bryana Adamsa. Glazba je posve u službi teksta, nije nametljiva, a Adams ju izvodi posebno osjećajno. Osim Sheeranove, pjesma "The Last Night On Earth" može se smatrati inovacijom u njegovom repertoaru. Ovo je prava up-lifting pjesma u maniri Imagine Dragonsa, ali ne zvuči prirodno u njegovoj izvedbi. "Nobody's Girl" nije loša pjesma, ali više djeluje kao pjesma za popunjavanje albuma. "Whiskey in the Jar" svima je vrlo dobro poznata pjesma koju je obukao u novo ruho kombinirajući akustične gitare i usnu harmoniku sa svojim rašpastim glasom. Pjesma zvuči zanimljivo za poslušati jednom, ali svatko će radije slušati original.
Budući da su stil i ton svih pjesama više-manje jednaki, nedostatak raznolikosti možda je najveća zamjerka ovog albuma kada cijeli počinje ličiti na jednu pjesmu od 35 minuta. Jasno je da Adams ne želi (ili više ne zna) eksperimentirati sa svojom glazbom. To je velika šteta jer iako je debitantski album snimio prije 40 godina, njegov glas i dalje zvuči snažno i vrlo moćno, a ukoliko albumu pristupi s većom dozom pažnje, moguće je uhvatiti relativno dopadljive dijelove. Sveukupni je dojam da "Shine a Light" varira od malo do gotovo nimalo nadahnuća. Adams je možda nekoć imao dovoljno dara i osjećaja za pisanje dobrih melodija, ali najnoviji album djeluje isprazno i vjerojatno će postati jedan od onih lako zaboravljivih albuma. Žao mi je što to moram napisati, ali Bryan Adams na ovom je albumu istrošen autor, ljuštura nekoć top izvođača, koji je otišao korak unatrag.
Ivana Lulić
« Bare Bones 
