Review
Mislim da sam dobro izbrojio 1. studenog ove godine Deep Purple objavili su svoj 65. službeni album po redu, pod nazivom Rapture of the Deep za diskografsku kuću Eagle Records.
Još jedan od mojih davnih favorita pojavili su se sa novim albumom. Jako mi je teško pisati osvrt na ovaj zadnji glazbeni uradak legendarnih Deep Purplea. Iako su u bandu čak trojica od starih (Gillan, Glover i Paice ), teško me to podsjeća na ono što je nekad bilo, tek u nekim tragovima ili bolje kazati trenucima. Iako, Deep Purple djeluju još od tamo daleke 1968. godine, no sada je to svima jasno: samo je ime ostalo isto. A, glazba, pa čak i ona je ostala u nekim segmentima ista, no svi koji poznaju prvih 15 albuma, znaju o čemu pišem. Odmah želim raščistiti stvar, daleko od toga da album Rapture of the Deep nema svojih blistavih trenutaka. Ima. Ali, sve to danas poprima neki drugi smisao ili možda mi se to ipak samo čini. Bilo bi lijepo da nije tako, no, ipak ...mislim da sam u pravu. Nažalost!
Da cijela stvar bude potpunija, ovih mi se dana sve nekako sakupilo i došlo. Samo ovi moji favoriti: Santana, Dire Straits, Ozzy, Deep Purple, Mike Oldfield, možda je to ipak previše albuma od glazbenika koji su mi jako puno značili i još uvijek mi znače. Teško je očekivati da ću napisati nešto jako loše o bendovima koji su stvarali i gradili moj glazbeni interes u određenom razdoblju moga života. Stoga, možda čak negdje nisam u svom pisanju pristupio objektivno, no teško je to izbjeći, a u nekim trenucima to i ne želim. Ipak su to moji nekadašnji favoriti. Kako da napišem bilo što loše o bendu čiju sam jednu pjesmu slušao 22 puta za redom punih 90 minuta. Uvijek kada čujem tu stvar preslušam ju namanje 5 puta. Kako bih mogao napisati nešto jako loše o bandu čiji je LIVE Made in Japan bio danima na mom gramofonu i cijela je ekipa učila svaku stvar napamet. Vjerujte, to bi bilo vrlo teško izvedivo.
Album Rapture of the Deep je još jedan glazbeni uradak iz radionice Deep Purplea, koji niti je nešto jako dobro niti jako loše. Album ima svojih trenutaka i negdje u nekim stvarima čini mi se da su dečki ipak mogli malo bolje riješiti stvar. Čini mi se da su ipak, trebali uložiti malo više energije u cijeli projekt, ali možda je njihov pogled na cijelu stvar drugačiji. Stoga teško je biti sudac i jednostavno kazati ovo je good a ovo je bad. Nikada nije dobro biti potupno isključiv, uvijek treba ostaviti prostora, jer tko zna, vrijeme nosi svoje. Jednostavno moram stvari prihvatiti onakve kakve jesu, a to je ponekad najteže.
Money Talks, Girls Like That, Wrong Man, Clearly Quite Absurd, Don't Let Go i Back to Back su pjesme koje bih osobno izdvojio sa albuma Rapture of the Deep Deep Purplea.
PREPORUKA:
Da, još uvijek su dečki iz Deep Purplea živi i zdravi. Uspjeli su preživjeti sve i dalje sviraju, pa tek je 21. stoljeće. Ako Vam u ruke dođe album Rapture of the Deep, poslušajte ga. No, ako želite znati kako je to zvučalo prije, morat ćete se vratiti u 20. stoljeće i iz razdoblja: od 1968. godine pa do 1977. godine preslušati tih 15 albuma. To su Deep Purple u svom svojem ozračju, snazi i značenju.
Mladen Lončar - Mike
« Stormbringer 
