Review
Pred sam kraj još jedne godine obično nemam prevelika očekivanja od glazbenih izdanja. Studiji nas obasipaju sa kojekavim best of kolekcijama (na pamet mi padaju recentne kompilacije Pink i Nelly Furtado), a i albumi koji se izbacuju su orjentirani prema Božiću, svetkovini koju slavi i staro i mlado. Čak i kad sam odlučio da preslušam novi studijski album Jamiroquaija, nisam imao prevelika očekivanja - A Funk Odyssey mi se činio kao maksimum onoga što band može ponuditi, dok je Dynamite bio skromniji i underground povratak počecima. Međutim, novi album Rock Dust Light Star je, blago rečeno, fantastičan!
Emocionalan, poletan i ne previše optimističan, album je funk-rock harmonija na kojoj sve štima, od prve do zadnje note. Prvi single, White Knuckle Ride, daje u potpunosti krivu sliku o albumu - iako je riječ o čistom hit singlu u pravom stilu benda, koji parira hitovima kao što su Cosmic Girl ili Deeper Underground, pravo blago na albumu leži u pjesmama koje vjerojatno neće niti postati singlice. Pritom mislim na Hurtin, u kojoj Jay Kayev hrapaviji glas pokazuje da u funku ima mjesta i za balade, ili Smoke And Mirrors, klasik teške kategorije čiji tekst još jednom ocrtava mračnu stranu albuma.
Ipak, nije sve tako sivo, svojevsna oda životu Blue Skies prednjači kao kandidat za najbolju pjesmu na albumu, praćena finim ritmom koji prati katarzični tekst. All Good In The Hood još je jedan optimistični doprinos albuma, blještava funk poskočica koja bi se lako mogla promovirati u singl, iako ništa manje razočaravajuća nije i uvodna Rock Dust Light Star, rokerski nastojena simfonija čiji organski ritam ističe Jay Kayev karizmatični vokal, koji je na cijelom albumu odradio lavovski dio posla. Od ostatka opusa ističu se Goodbye To My Dancer, još jedna balada te završna Hey Floyd, nabijena polu-dance završnica koja plijeni pažnju karizmatičnim ritmom.
Rock Dust Light Star je koketiranje sa emocijama, ali i sa žanrovima, no osnovna nit albuma, onaj profinjeni organski ritam koji proizlazi i Jayeva vokala i same instrumentalne izvedbe, nikad se ne gubi. Veliki albumi dolaze uz malo medijske pompe, a Rock Dust Light Star potvrđuje da Jamiroquai itekako može evoluirati svoj zvuk u kojem god smjeru to želi.
Goran Hatala
