U onoj prošloj, koncertno ali srećom ne i diskografski sušnoj godini, Jimmy Stanić, doajen hrvatske glazbe, objavio je nov album. Ne bi trebalo Jimmyja posebno predstavljati, ali nepravedno bi bilo ne spomenuti barem nekoliko crtica iz njegove bogate karijere koja traje već sedam desetljeća.

Glazba ga je zanimala od malena. Prvi puta pred mikrofon je stao u nekoj radijskoj emisiji kad je imao samo deset godina. Od instrumenata naučio je svirati gitaru, kako bi se mogao pratiti dok pjeva, a potom je u srednjoj školi prešao na kontrabas. Želio je studirati i pjevanje, ali za to nije imao strpljenja. S prvim nastupima krenuo je sredinom prošlog stoljeća u bosanskim kavanama, a zatim je šezdesetih pjevao na plesnjacima u zagrebačkom Glazbenom zavodu i u Bogovićevoj. Nastupao je u europskim barovima i noćnim klubovima u Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj i Švedskoj te bio i član Vokalnog ansambla Nikice Kalogjere. Zapaženi su njegovi nastupi na Opatijskom i drugim festivalima, ali unatoč izvrsnim pjesmama poput onih „Jutro će promijeniti sve“ i „Prolazi sve“, nažalost nije uspio pobijediti. Osim na hrvatskom, nekoliko je albuma snimio na njemačkom i engleskom jeziku. Može se pohvaliti da je svirao kontrabas s klavijaturistom jazz pjevačice Billie Holiday, a jednom je zgodom zasvirao na koncertu Dizzyja Gillespija u zagrebačkom Studentskom centru. Do sada je snimio više od dvjesto pjesama, od kojih je petnaestak sam komponirao. Premda je Porina za životno djelo dobio još 2013. godine, srećom Jimmy se nije „umirovio“, već je i dalje aktivan, što najbolje potvrđuje i ovo novo izdanje koje bilježi uspješnu suradnju s Orkestrom Josipa Cvitanovića.

U samo pola sata koliko traje ovaj tonski zapis, svojim ugodnim baritonom i sasvim ležerno, Jimmy nas provodi kroz najrazličitije glazbene i plesne stilove: od countryja, preko jazza, swinga do ragtimea. Obojena fascinantnom svježinom i vitalnošću Jimmyjeve interpretacije svaka od ovih deset pjesama topla je i zanimljiva na svoj način te jednostavno plijeni pozornost slušatelja. Od prve „Moje kobile Suzy“ pa sve do logičnog završetka simbolična naslova - „Prolazi sve“.

„Suzy“, vjerojatno prva i najpoznatija Jimmyjeva pjesma, stara je country pošalica o ljubavi kauboja Jimmyja prema kobili Suzy koja ga „tješi kada je u tuzi“ i (što je možda aktualnije nego ikad) „žalosno gleda kuda ide taj svijet“. U novom aranžmanu uz kaubojsku drombulju ponuđena su duhovita orkestralna rješenja - instrumenti koji dočaravaju topot kopita i povremeno rzanje konja. Logičan, kaubojski i zafrkantski nastavak jest pjesma „Smoky“ u kojoj se, kako saznajemo, ostavljeni Jimmy osamio u pustinji Nevade te tamo srećom upoznao Calamity Baru. Jimmy je pjevački ovdje u drugom planu, jer ulogu glavnog vokala ima njegova supruga Barbara, čiji je zvučan i svjež vokal Jimmy podebljao džezerskim vokalnim improvizacijama. Koncept zafrkancije na najbolji moguć način nakratko prekida pjesma „Jutro će promijeniti sve“, pravi biser i u ovom novom aranžmanu: emotivno topla, svježa, besprijekorno izvedena i svjetske produkcije. U modernoj inačici „Dimnjačara“, duhovite slike jednog starog, zaboravljenog , purgerskog vremena, dimnjačar se gospi Jeli javlja na svoj iPhone, i kako doznajemo „ima novi alat – nehrđajući čelik“. Savršeni spoj zafrkancije i pitkog jazza predstavlja i nova verzija pjesme „Mimi“ u kojoj se ovoga puta ističe izvrstan uvodni i središnji solo na glasoviru. Nova izvedba starog, lepršavog ragtimea „Zašto si pospan, Čo?“ ima, doduše, ponešto manje Jimmyjevih vokalnih improvizacija negoli ona snimljena 1973., ali vjerojatno zato što njima obiluje već iduća „Zamagljen prozor“ koju je nekada izvodio uz slovenski jazz-ansambl. Ova savršena laganica, napravljena u stilu Sinatre, osobno mi je najmilija na ovome albumu. „Mama Inez“ je, izgleda, nova pjesma u Jimmyjevom repertoaru (ili mi barem nije poznato da ju je Jimmy ranije snimio). Nastala je vjerojatno nadahnuta pjesmom Maurica Chevaliera iz 1931. godine. Savršeno se uklopila u ovaj mozaik dobre glazbe i zafrkancije, jer uz obilje ritma, puhača i pratećih vokala, sadrži i golicav tekst u pomalo provokativnom stilu,: „Mama Inez je bez penez/ je bez benez, ali jako voli jazz / jako je feš, ne nosi veš / ne nosi veš, ali obožava keš…“. Obrada tradicionalne pjesme „Dok sem bil ja dečko mlad“ potvrđuje Jimmyjevu izvođačku i zabavljačku neuništivost, a „Prolazi sve“, s predivnom solo dionicom na trubi, idealna je za slušanje u nekoj noćnoj vožnji autom.

Danas Jimmy hrabro kroči devetim desetljećem svojega života. Veseo je, pun prpošne energije i želje za nastupima. Jer, kako je rekao u nekom nedavnom razgovoru s novinarom, jedva čeka da prođe ta korona i da može malo 'popevati' i promovirati svoj novi album. A do tada možemo uživati u ovom uistinu kvalitetnom izdanju vrhunskog izvođača songa.