Cijeli dan je bio sunčan, ugodan i lijep, idealno vrijeme za koncert. Kada sam došao oko 15 do 20h do dvorišta bivšeg kluba Vega atmosfera se ispred ulaza i u okolici činila poprilično pozitivnom. Dva autobusa i šleper stajali su parkirani blizu ulaza odavajući da se u Osijeku konačno događa nešto veće i bitnije, a u okolici su se ljudi u grupama zagrijavali uz pivo i čavrljanje. Unutar oronulih zidina dvorišta bilo je najviše pedesetak ljudi. Dok je odmah s lijeve strane nakon ulaza stajao štand s majicama Machine Heada, skroz na desnoj strani stajao je jedan štand s pivom i jedan s hamburgerima. Za sasvim solidnih 12kn moglo se dobiti pola litre mrzlog točenog Pana, a za 10kn hamburger u okvirima jestivosti.

U zadnji trenutak, dan prije koncerta, na facebook stranici događaja objavljeno je da su odabrane i dvije predgrupe. Čast da nastupe prije Machine Heada i zagriju publiku dobila su dva osječka benda, Invader i Kymera. Kako je i planirano prema rasporedu, u 20h nastupio je Invader, thrash metal bend oformljen 2010. godine. Sjajno su otvorili koncert s energičnom obradom „Ace Of Spades“, odsvirali još nekoliko obrada i nekoliko autorskih stvari, između ostalog i svoj prvi single „Resisting Chaos“ koji su snimili ovo proljeće, te završili set ravno pola sata kasnije. Dečki su sve to odlično odradili, autorske pjesme su dosta dobre, no prosječan zvuk, stil glazbe koji je zasićen i retro, poneke duže pauze između pjesama otkrivaju da je ipak riječ o još uvijek amaterskom bendu.

Druga predgrupa je bio progresivni/thrash metal bend Kymera. Iza sebe imaju osim demo albuma Demo 2008 i prvi studijski album Stillborn  iz 2011. koji su promovirali prije dva mjeseca u noćnom klubu Medium MDH. Da je riječ o bendu s nešto više iskustva i stila bilo je jasno čim su započeli koncert u 20:42. Osim što sviraju moderniji metal, vizualno ostavljaju puno bolji, svjesniji i kohezivniji dojam. Zvuk također nije bio nešto posebno, a lagano se osjetio i nedostatak još jedne gitare koja bi svakako obogatila zvučnu sliku. Kada je vokal Ivan Pripuzić (Pripo), očito iziritiran neproporcionalnom reakcijom pomalo lijene publike, upitao zašto su uspavani i pozvao da dečkima iz Machine Heada pokažu kakva su zapravo publika, postalo je sve upitnije kakva će biti atmosfera i koliko će se ljudi na kraju pojaviti. Pripuzić se do kraja nastupa trudio animirati i pokrenuti publiku i za to mu svaka čast, no mogao bi biti malo manje brbljav jer neke su izjave sasvim suvišne i samo reflektiraju nemoć. Završili su koncert u 21:42 nakon čega su tehničari Machine Heada preuzeli stvar u svoje ruke.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2012/08/mh/mh1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2012/08/mh/mh1m.jpg, Machine Head u Osijeku, Center}
 

Machine Head se popeo na stage točno u 21:45 i s prvim tonovima „I Am Hell (Sonata in C#)“ s novog albuma otpuhali sve što smo do tada mogli čuti. Zvuk je bio sjajan, moćan, glasan i uštiman, rasvjeta svjetska a bend se činio poprilično raspoložen. Zapravo, nevjerojatno dobro raspoložen s obzirom da je dvorište bivšeg kluba Vega bilo zaista slabo popunjeno, jedva jedna četvrtina. Možda je bilo sve skupa, prema mojoj slobodnoj procjeni oko 500 (rezerviranih) ljudi. Nisam siguran koliko je razlog slaboj posjećenosti moguće svaliti na nezgodan termin, s obzirom da je vjerojatno dosta ljudi otišlo na odmor ispijati koktele negdje u hladovini na moru, iako je to svakako jedan od relevantnih elemenata. Čak mi je bilo čudno gledati prazne ruke, ravan i turistički stav zadnjih, razasutih redova. Međutim, energija benda i moć instantno su se reflektirali na prve redove i vrlo brzo su poletjele prve pivske bombe u zrak te inicirane poneke manje šutke. Već nakon druge stvari „Old“, s njihovog prvog albuma Burn My Eyes (1994), zaraznog groovea, osjetio se porast adrenalina i stvari su se zahuktale.

Inače, kao što je najavio suorganizator Boško Obradović, osnivač benda, pjevač i gitarist Robb Flynn proveo je četiri dana odmarajući se u gradu koji je ove godine nominiran za nagradu „Zlatni cvijet Europe“, tako da su ga neki navodno imali sreću vidjeli kako se lagano šeta osječkim korzom. Flynn je bio sjajno raspoložen i vrlo komunikativan. Spomenuo je „Croatia“ tko zna koliko puta, nabrijavao publiku, testirao od čega su sazdani, bacao joj pivo (ili neku drugu cugu) a nakon šeste stvari „This Is The End“ čak je pohvalio ljepotu Osijeka i ispričao kako se napio i odlično proveo u sad već kultnom osječkom noćnom baru Cadillac, možda jedinom mjestu koje se godinama uporno odupire navali komercijalizacije, kiča, šunda, narodnjaka i, kako je rekao, iritantnih „tuc-tuc“ ritmova. Naravno, njemu i cijelom bendu je cijeli ovaj dolazak u Osijek i koncert kako se čini jedna velika zabava. Ali, onima koji su silom prilika primorani ovdje živjeti svaki dan, nakon ovog prekrasnog kratkog bijega iz krute realnosti, sumnjam da je estetika dragog i voljenog grada dovoljna.


Machine Head je napravio show kakav Osijek izuzetno rijetko ima priliku vidjeti i nesebično su prenijeli dio svoje velike ljubavi prema glazbi, iz sve snage, velikodušno, svježe i iskreno. Odsvirali su nekih sat i pol dugačak set stvari, koje manje-više i inače sviraju na ovoj turneji, tako da smo mogli čuti stvari sa starih albuma, ali i nekoliko odličnih novih poput „Locust“ ili prekrasnu „Darkness Within“ za koju su jučer izbacili novi spot. Sve skupa jedanaest stvar plus dva bisa. Pri kraju koncerta, nakon što ih je publika uspjela vratiti na stage, kako su započinjali prvi tonovi „Halo“ tako je, kako reče Flynn, some crazy mother fucker zapalio bengalku, odmah ispred ograđenog prostora s miksetom i toncem. Erupcija energije i uzajamne ludosti bila je na vrhuncu.

Nema sumnje da su uspjeli probuditi i razdrmati snenu publiku, pa čak ju je Robb i hvalio, pokazavši kako to rade pravi profesionalci, međutim ostaje veliko pitanje koliko je Osijek sazrio i spreman za ovako velike metal spektakle i je li moguće probuditi učmalu osječku kulturnu i umjetničku scenu.