Instrumentalni rock trio iz Rijeke svoj su nastup na Hidden stageu započeli u 21:35. Riječ je o trojici šahista Leu Marohniću na gitari, Vedranu Medaniću na peterožičanom basu i Ivanu Poloniju na bubnjevima koji su ujedno i veliki zaljubljenici u glazbeno stvaralaštvo, a svojim djelovanjem pomiču granice žanrova te istražuju zvukovne puteve koje nije utabao baš bilo tko.
Pošto su žestoko otvorili nastup, Leo se publici zahvalio na dolasku, predstavio bend i poručio da "idu raz*ebati sve". Tako je i bilo. Unatoč nastupu Royal Blooda na glavnoj pozornici festivala, na skrivenoj se bini našla gomila ljudi koji su došli ispoštovati rad kreativnih kvarnerskih šahista.
Zvuk Pomela karakteriziraju kompleksne melodične bas dionice, žestoki riffovi te beatovi puni brzih prijelaza koji zvuče fantastično! Leo se na svakoj stvari razbacuje solažama, a energijom koju šalju s pozornice me osobno neodoljivo podsjećaju na britanski sastav Tosku. Treću je stvar Leo najavio kao "pjesmu koja je nastala jučer i možda nestane sutra". Još će vidjeti, kaže. Njihov je opus toliko energičan da je s jedne strane dostojan velikih glazbenih festivala na kojima su ljudi došli uživati u neotkrivenim draguljima međunarodne glazbene scene dok istovremeno može pronaći sasvim dobro mjesto kao soundtrack u najboljim akcijskim filmovima, pa i videoigrama tipa "DOOM".
Na polivici nastupa, Leo je publici najavio još dvije nježne kompozicije nakon kojih slijedi akcija! Potonjalu laganiju Vedran je najavio kao "jednu od novijih" i krenula je glazbena ekstaza kakvu mogu priuštiti samo veliki glazbenici poput ovog riječkog trija. Nevjerojatna je količina dinamičkih promjena savršeno ukomponiranih u crescendo-decrescendo koji bez najave rasturaju cijeli šator u kojem se Hidden stage nalazi. Dečkima na trenutke pomaže matrica koja služi isključivo da bi publiku uvela u majstorije koji su nam članovi priredili. Dobar dio izvedenih pjesama premijerno su izveli posebno za ovu prigodu budući da se iste ne nalaze na njihovom bezimenom prvijencu, no publika je svejedno mogla uživati u njihovim kompozicijama dovitljivih osobnih imena (poput "Jure", "Tvrtko" i "Gregor"). Dečki su u nekoliko navrata iskazali zahvalnost mnogobrojnoj publici među kojima bih izdvojio Leovu izjavu: "Nije Royal Blood, al' je rojalni Pomelo, ljudi, hvala vam što ste ovdje!" Kompozicije Riječana krase elemnti žestokog post-rocka i progresive u kombinaciji s worlbeatom i fusion tonovima u trenucima "smirivanja strasti". Vedran se zahvalio publici na super prijemu i rekao kako će još malo svirati. Dečki ne staju, vode nas iz ekstaze u ekstazu, iz ugođaja u ugođaja svojim efektima obogaćenim dionicama koje na mjestu drži fenomenalan Ivan svojim beatovima. Svaki član Pomela ponaosob izvrstan je i kreativan glazbenik koji se apsolutno razumije s ostatkom kolektiva te moram zaključiti samo sljedeće: zaista sam neizmjerno počašćen što sam prisustvovao ovom glazbenom spektaklu i želim dečkima puno sreće u nastavku karijere za koju sam siguran da će biti bogata ukoliko nastave u ovom pravcu.
Oduševljenje publike nastupom Pomela dokazala je činjenica da su razdragani uzvanici pozvali na bis. Pošto su ranije izudarali binu instrumentima, žičani su instrumenti netom prije bisa ostali raštimani što je gotovo i ostalo tako budući da je Leo Vedranu poručio "pusti štimung", no, unatoč ovoj izjavi, morali su se naštimati te je Leo započeo finalnu stvar trzajući žice palicom za bubnjeve umjesto trzalicom ili pak gudalom. Fenomenalni su ovo glazbenici, rockeri u svakom smislu te riječi koji se na pozornici ponašaju kao da su doma. Suma sumarum - fantastičan nastup!
