Prva polovina devedesetih godina protekla je ponajviše u znaku grungea. Iako je band Mudhoney postigao prilično velik komercijalni uspjeh krajem osamdesetih, grunge zapravo tek početkom devedesetih doživljava svoje najveće trenutke. Za to je svakako najzaslužniji band Nirvana, jer su 1991. izdali album Nevermind, koji je postao najveći hit diljem svijeta (posebno pjesma Smells Like Teen Spirit) te se i danas smatra jednim od najboljih i najutjecajnijih rock albuma.
Izniman uspjeh tog albuma utjecao je na proboj ostalih grunge bandova (Stone Temple Pilots, Silverchair, Bush) te je podigao popularnost njihovih albuma (najbolji primjer je debut album Ten banda Pearl Jam, koji je izašao mjesec dana prije Neverminda).
Istodobno, popularnost hair metala u devedesetima je sve više opadala – grunge se kao njegova suprotnost odlikovao jednostavnijom (minimalističkom) glazbenom izvedbom sličnom onoj kod punk glazbe (dok su hair metal obilježili kompleksniji i snažni rifovi) te stihovima koji su pokazivali više društvene osvještenosti.
Grunge je polako postao vrsta kulture koju je pratio i karakterističan stil odijevanja potekao još iz vremena izvornog grungea Seattle-a i okolice – poderane traperice, flanel košulje, Doc Martens cipele (popularne martensice), Converse tenisice i sl.
Svoj vrhunac grunge je doživio sredinom 90-ih, a nakon smrti frontmana Nirvane Kurta Cobaina (koja predstavlja jedan od središnjih događaja tog desetljeća) započinje svoj lagani pad, čime je završilo jedno razdoblje alternativnog rocka i započelo drugo.
U tom razdoblju koje je uslijedilo dominirali su Foo Fighters, Green Day i slični bandovi. Značajna je 1995. godina kada kanadska pjevačica Alanis Morissete izdaje album Jagged Little Pill koji je pokrenuo val popularnosti albuma ženskih izvođača s motivima ""osobne ispovijesti"". Od srodnih izvođačica najistaknutije su bile Jewel, Fiona Apple, Tori Amos, Liz Phair i dr.
Krajem 90-ih u SAD-u dolazi do konsolidacije glazbene scene i do pojave pop punka, za što su najzaslužniji bandovi Blink 182 i Green Day. Još se jedan glazbeni stil pojavio i stekao veliku popularnost – bio je to tzv. nu-metal, koji je predstavljao kombinaciju grungea, metala i hip-hopa. Najuspješniji
bandovi spomenutog stila bili su Linkin Park, Slipknot, Creed, Limp Bizkit, Disturbed i Static-X (prvi koji su svojim snažnim rifovima postavili temelje takve glazbe bili su Korn još u prvoj polovini 90-ih).
Zbog velike popularnosti grungea, ali i sve više hip-hop glazbe, svjetskom glazbenom scenom na početku 90-ih dominirali su američki bandovi i ta američka ""invazija"" bacila je britansku scenu u drugi plan. Kao odgovor na takvo stanje došlo je do ponovnog oživljavanja alternativnog rocka u Velikoj Britaniji, koji je bio pod vidljivim utjecajem glazbe 60-ih i 70-ih (The Beatles, The Rolling Stones, Pink Floyd, Led Zeppelin). Taj pokret nazvan je britpop, a nekoliko je značajnih albuma označilo njegov početak, između ostalog Definitely Maybe (1994.) – debut album banda 
Oasis, zatim Parklife (1994.) banda Blur i Suede (1993.) banda Suede. Suede su bili prvi britanski band kojeg je publika u potpunosti prihvatila kao odgovor na grunge SAD-a. Uspjeh britpopa je na neki način predstavljao povratak britanskog izgubljenog ponosa i uskoro su se osim spomenutih bandova počeli pojavljivati i ostali bandovi, među kojima su najznačajniji Radiohead, The Verve, Supergrass, Primal Scream, Pulp, Ocean Color Scene i dr.
Vrhunac popularnosti britpop je uživao 1995. kada su veliku borbu za naslov najboljeg britpop banda vodili Blur i Oasis. U tom razdoblju valja istaknuti album The Great Escape banda Blur i posebno Oasis-ov (What"s The Story) Morning glory?, za koji se smatra da je u sebi na najbolji način utjelovio bit britpop pokreta i vjerno prikazao njegovu osobnost.
Većina pripadnika britpopa činili su engleski bandovi, no bilo je i izuzetaka od kojih u prvom redu valja istaknuti velške bandove Super Furry Animals, Manic Street Preachers i Stereophonics, škotske Travis i Belle and Sebastian, te irske predstavnike The Cranberries i Sinead O" Connor. Tako je britpop ujedinio u sebi sve regije Velike Britanije i ustalio se kao istinski britanski pokret.
U razdoblju od 1996. do 1998. britpop je počeo slabiti jer nije mogao ispuniti velika očekivanja koja su mu bila nametnuta. Ipak, 1997. izdana su dva albuma koja su doživjela velik uspjeh među širom publikom – OK Computer banda Radiohead te Urban Hymns banda The Verve.
1998. Robbie Williams dolazi na vrh ljestvica i s time započinje sve jači odmak od rocka prema popu što je označilo definitivan kraj ere britpopa. Do kraja desetljeća svjetskom scenom dominirali su razni girl (All Saints, Sugarbabes) i boy (Backstreet Boys, Hanson, Westlife) bandovi te solo izvođači poput spomenutog Robbiea Williamsa te Britney Spears.
No unatoč tome što je pop glazba izbila u prvi plan, od 2000. godine nadalje pojavilo se nekoliko kvalitetnih rock bandova koji su inspiraciju crpili upravo iz minulog razdoblja britpopa. O takvim i drugim bandovima bit će riječi sljedeći put kada će posljednja kolumna dati pregled suvremenih trendova u rock glazbi.
