Pod dirigentskim vodstvom svog šefa dirigenta Valentina Egela, Riječki simfonijski orkestar ponovno snima za svjetski uglednu, njemačku diskografsku kuću CPO za koju su 2017. godine snimili i svoj prvi međunarodni CD “Boris Papandopulo: Koncert za klavir i orkestar br. 3, Koncert za violinu i orkestar”.
I ovoga puta snimit će izvedbu djela Borisa Papandopula, jedne od najistaknutijih i najosebujnijih ličnosti hrvatskog glazbenog života. Riječ je o njegovoj Drugoj simfoniji, jednom od najvažnijih njegovih orkestralnih djela skladanom 1946. godine, a snimat će se na simfonijskom koncertu „Papandopulo, Mozart, Brahms“ na pozornici HNK Ivana pl. Zajca u ponedjeljak 13. ožujka s početkom u 19.30 sati.
Papandopulova Druga simfonija sastoji se od pet stavaka koji imaju i programske naslove. Za skladbu je karakteristično što su neki stavci obrade već prije skladanih Papandopulovih djela, a u četvrtom se stavku orkestru pridružuje i mezzosopran, ovom prilikom sjajna mlada mezzosopranistica Emilia Rukavina.
Papandopulo je ovu simfoniju skladao upravo u Rijeci, gradu za koji je bio vezan i u čijem je kulturnom i kazališnom životu ostavio dubok trag. Podsjetimo, bio je ravnatelj riječke Opere u razdoblju od 1946. do 1948. te potom i od 1953. do 1959. godine. Ravnao je prvom predstavom Opere i baleta tada novoosnovanog Narodnog kazališta u Rijeci – Zajčevom operom Nikola Šubić Zrinjski, 2. studenog 1946. godine. U riječkom su HNK-u praizvedeni njegov balet „Dr. Atom“ i opera „Rona“. Za svečano otvaranje obnovljene zgrade riječkog „Zajca“ skladao je 1981. godine kantatu „Mantinjada“ za recitatora, sopile, zbor i orkestar, praizvedbom koje je sam ravnao.
U prvom dijelu koncerta bit će izvedena djela Johannesa Brahmsa i Wolfganga Amadeusa Mozarta. Koncert će otvoriti izvedba Brahmsovih Varijacija na Haydnovu temu. Djelo od teme i osam varijacija, njegovu orkestralnu verziju, praizveli su Bečki filharmoničari pod Brahmsovom palicom krajem 1873. godine.
Potom će uz nastup mladog pijanista Lovre Marušića koji je brojnim prestižnim nagradama potvrdio virtuoznost za klavirom i svoju međunarodnu reputaciju, biti izveden Mozartov Klavirski koncert br. 25 u C-duru. Danas naširoko poznat i cijenjen kao “jedno od Mozartovih najvećih remek-djela u žanru koncerta” i “možda najveličanstveniji od svih koncerata koji su ikada napisani”, dijelom standardnog repertoara postao je tek u 20. stoljeću.
