„Soul Fingers“ hrvatski je soul i funky sastav kojega su u Zagrebu davne 1991. osnovali braća Denis i Haris Ahmetašević. Tijekom više od četvrt stoljeća glazbene karijere održali su izuzetno velik broj koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu te dobili dva Porina. Premda nisu izdali mnogo nosača zvuka („Live in BP“, „Very Live“ i „No Fingers Like Soulfinger“), osim odličnih live izvedbi soul i funky poznatih standarda, sviraju i ponešto autorskog materijala (primjerice „All I Wanna Do Is Dance“). S obzirom da trenutačno planiraju upravo pojačati ovu autorsku komponentu svojega glazbenog djelovanja, iskoristili smo priliku i popričali o njihovih presudnih sedam albuma koji su utjecali na njih i formirali ih kao glazbenike.
Various: Juke Box - "I Grandi Successi Italiani“ (1978.)
Otac je davno u brak sa sobom donio i crveni gramofon s mnogo singlica i albuma. Stoga iz najranijeg djetinjstva nekako pamtimo najviše ono što je on volio slušati. Posebno je volio kompilacijski album najvećih talijanskih uspjeha, na kojem nas je uz mnoga velika imena talijanske glazbe '60-tih „oborila s nogu“ Rita Pavone sa svojim otvorenim, divljim i okretnim vokalom. Uz njezin osebujan glas primijetili smo i pjesmu Enza Janaccija „Vengo anche io“ - pjesmu koju smo kao djeca jako zavoljeli i rado je pjevali, pa ne čudi da smo je kasnije uvrstili na naše treći album „No Fingers Like Soul Fingers“ (2004.) te je posvetili tom dijelu odrastanja.
George Gershwin: "Rhapsody In Blue" (1981.)
U to doba smo svirali klavir i violinu. Gershwinova „Rapsodija u plavom“ i „Amerikanac u Parizu“ zvučala je nekako drugačije od one klasike iz glazbene škole - vrlo neobično i čarobno. Kasnije smo shvatili da je George Gershwin komponirao pod utjecajem bluesa.
The Beatles: "Sgt Pepper's Lonely Hearts Club Band" (1967.)
Ovaj album Beatlesa, neopisivo nas se dojmio svježinom i vokalima. Uz LP izdanje imali smo i kazetu koju je tata kupio na nekoj benzinskoj crpki u Italiji. Obožavali smo putovati i slušati taj album na najglasnije. Uz Beatlese u to doba slušali smo u vožnji i „The Dark Side of the Moon“ i „The Wall“ grupe Pink Floyd, isto kupljene na nekoj inozemnoj benzinskoj crpki. Naravno da smo i te albume imali i na LP izdanju.
Ekatarina Velika: "S' vetrom uz lice" (1986.)
EKV je bio band čarobne energije i vrhunske koncertne vještine. Album „Ekatarina Velika“ (1985.) i „S' vetrom uz lice“(1986.) jako je utjecao na nas kao mladiće koji su tada još sanjali o životu na bini.
Hair: Original Soundtrack Recording (1979.)
Film „Hair“ gledali smo najmanje 10 puta i svakoga puta smo se naježili od tog savršenog spoja glazbe i koreografije. Soundtrack smo imali i na LP-iju, a poslije smo i CD izlizali.
Talking Heads: „Stop Making Sense“ (1984.)
Albumi „Litle Creatures“ i pogotovo „Stop Making Sense“ grupe „Talking Heads“ u kojem David Byrne ima nezaboravno bež odijelo koje samo pleše s prevelikim ramenima utvrdili su našu želju da se bavimo glazbom prvenstveno kao koncertni izvođači. Ludilo! Dok smo ranih '90-tih kao mladi soul izvođači, razvaljivali u BP klubu naše najluđe nedjeljne večeri jedne je nedjeljne večeri u klub sišao i sjeo David Byrne s našim prijateljem Zlatkom Pejićem. Obojica ekološki osviješteni, s idejom unapređenja kvalitete života i evo ih slušaju „Soul Fingerse“! Tako su nam, može se reći i David Byrne „Talking Headsi“ pomogli u ideji što bi nas dvojica učinili sa svojim životima te tako unaprijedili naše soul živote
Various: „Motown Dance Party“ (1988.)
Ovu našu zadnju soul fazu ne trebamo previše predstavljati. Vjerojatno ne moramo naglašavati da smo film „Braća Blues“ pogledali nebrojeno puta, a zapravo ploča s kojom je sve počelo je „Motown Dance Party“. Imala je upečatljiv omot magenta boje i kupili smo je onako: „Ma dajte mi i onu tamo!“ To je dvostruki album - kompilacija najboljih izvođača Berry Gordie Juniora iz njegovog Motown Records carstva. U to doba plesali smo u Kulušiću na „Blue Moon-u“ do fajrunta, sve dok ne upale svjetla i uz zvuke Motownovih soul junaka odlazili u cik zore iz Kulušića.
