{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/08/04/foalst.jpg, images/SGrecenzije/2010/08/04/foalstm.jpg, Foals - Total Life Forever, Left} Posljednjih desetak godina toliko se toga događa na granicama rock i elektroničke i plesne glazbe da nitko više nije siguran gdje bi što strpao i kako bi sve to nazvao. Malo problematično za one koji vole sistematičnost, ali nimalo problematično za one koji vole nove i uzbudljive mješavine žanrova, pa kakogod ih imenovali. Da bar u samom uvodu pokušamo izbjeći uvaljivanje u novonastalu podžanrovsku nomenklaturu, ajmo reći da su Foalsi svojim debut albumom Antidotes iz 2008. postigli nešto slično što i dosta razvikaniji i masama prepoznatljiviji Klaxonsi godinu prije svojim Myths of the Near Future - napravili su stvarno dobru, svježu, alternativno plesnu indijanersku ploču, koja se uz to i izvrsno prodavala na njihovom rodnom Otoku. Mogli su istu stvar ponoviti još jednom i nitko se ne bi previše bunio, no odlučili su se za nešto ponešto drukčije. I odmah dobili nominaciju za ovogodišnji Mercury Prize, jednu od rijetkih nagrada koje u svijetu glazbe još uvijek nešto predstavljaju.

Ponešto drukčije znači da Foals nisu zaboravili otkud dolaze – još uvijek je tu prisutna linija koju je lagano detektirati, linija koja potječe još od kultnog math rock sastava pomalo bedastog naziva The Edmund Fitzgerald, od čijih su fragmenata Foalsi nastali i čiji je utjecaj prisutan u njihovom radu od samih početaka. Ono što jeste drukčije jest nadogradnja i ideja. Kompleksne ritmičke strukture dobivene slojevima live bubnjeva i perkusija, elektroničkih beatova, čudnovatih ponavljajućih sintesajzerskih sampleova, te loopova gitarskih riffova su još uvijek tu, i glazba Foalsa još uvijek hipnotički pulsira, ali Total Life Forever na kraju ne ispada funk-punk plesno blaženstvo kao Antidotes, već predivan gitarski album skuhan na moderan način, čiji su zvučni pejzaži više namijenjeni čistom bombardiranju sluha negoli skakutanju.

Cijeli album odaje dojam da su Foalsi, unatoč uspjehu Antidotes, dosad svoje glavne aseve čuvali u rukavima. Odjednom, njihov frontmen Yannis Philippakis zaista pjeva, pjeva s emocijama (dosad su svi čoporativno više-manje izvikivali refrene) i zvuči kao čudan miks Jima Jamesa (My Morning Jacket) i Roberta Smitha (The Cure), što je teritorij kojeg se nijedan vokalist ne bi posramio. Osim toga, njegove lirične apstrakcije ovoga su puta pažljivije dozirane, bolje formulirane i u nijednom trenutku ne prelaze u besmislice, što Foalsima oduzima svu onu početnu površnost i naivnost. Također, čini se da su on i Jimmy Smith, kao dva gitarista u bendu, pronašli zajednički jezik, jer se ovdje pretvaraju u Batman-Robin dinamični gitarski duo. Antidotes i ritmovi samo su podloga i tekstura kojom se izgrađuje napetost, sve dok je ne zamijene kaskade dviju eksplozivnih električnih gitara koje se preklapaju i uvijaju jedna oko druge i stvore ocean zvukova u kojem se želite utapati ponovno i ponovno. Mnogi današnji indie rock sastavi temelje svoj zvuk upravo na takvim post-punk gitarskim akrobacijama, ali rijetko kada toliko impresivnim.

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/08/04/foals.jpg, images/SGrecenzije/2010/08/04/foalsm.jpg, Foals, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Zbog svega toga, čak i pjesme usmjerene prema plesnim podijima i pogodne promoviranju albuma pogađaju metu bolje nego prije. Prvi službeni singl, This Orient, donosi refren kojeg čekamo još otkad su Bloc Party nakon Silent Alarma počeli skretati u mutne eksperimentalne vode u koje ih nitko baš previše nije bio voljan slijediti, a Miami, kao drugi singl, fina je i suptilna koliko god jedna plesna pjesma to može biti. Na ostatku albuma krv je plava, Sahara je španjolska, zlato je crno (a nije nafta), osjećaj je zapadnjački, djevojke imaju religiozna kajanja i beskonačne dugove, ljubav je alabasterna. Pribrojimo tome gitare i dobivamo niz pjesama koje izazivaju neku vrstu sinestetskog preklapanja senzornih područja na potezu zvuk-boja-lokacija, iako sumnjam da je neki tako visoki, da ne kažem pomalo snobovski, umjetnički koncept Foalsima uopće bio na umu, niti ijedan od njih ima “prijavljen” bilo koji oblik sinestezije kao poseban dar.

S obzirom na kvalitetu materijala koja ostaje konstantna tokom albuma, teško je uopće izdvojiti nekakve favorite, osim možda Spanish Sahara, koja oduzima dah. Pokušajte preslušati prije negoli pogledate prateći video spot i sami vizualizirati to izmišljeno mjesto, garantiram da će se vaša vizija razlikovati od one Foalsa. Testirajte na nekom prijatelju, njegova će biti drukčija i od te i od vaše, što je jedna od najprivlačnijih strana tipa glazbe kakvog stvaraju Foalsi i njima slični bendovi (koji su dobri u tome) – takva glazba ostavlja različite dojmove i ima različito značenje različitim ljudima, ali redovito ostavlja dojam i ima značenje, koliko god to bila privatna iskustva.

Budući da je navodno dobra stvar nešto što pišete započeti nekim bombastičnim citatom koji će ostaviti utisak, moram priznati da u svim meni dostupnim intervjuima koje su Foalsi dosad obavili s britanskim tiskom nisam uspjela pronaći ništa slično tome. Potpuno suprotno, u svima ispadaju čopor arogantnih klinaca koji puno voli filozofirati a malo toga smislenog kaže što, po svemu sudeći, ili zaista jesu ili grade takav imidž. Ipak, što se arogancije tiče, valjda se to kad za ono što radite imate pokriće zove samouvjerenost. Naravno, to ne znači da ju ne bi malo mogli dozirati, budući da na njima ne leži teret nekakvih glasova cijele generacije, kao što je/je bio slučaj s bendovima tipa Nirvana, Radiohead ili Arcade Fire.

Total Life Forever nije nekakav veliki, ogromni i neizmjerno važni album kojeg nikako ne smijete propustiti, ali jest ono što u nedostatku argumentacije uvijek izvalim na pitanje Pa zašto da poslušam baš taj nepoznati album tog nepoznatog benda?. Odgovor je – jer je lijep, a ponekad je to sasvim dovoljno.

This Orient - Spot

Osobna karta albuma

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/08/04/foalst.jpg, images/SGrecenzije/2010/08/04/foalstm.jpg, Foals - Total Life Forever, Center}
Izvođač	Foals
Naziv albuma	Total Life Forever
Izdavač	Transgressive Records/Sub Pop
Producent	Luke Smith
Datumobjave	10. 05. 2010.
Snimano	Rujan 2009., Svenska Grammofon Studios, Gothenburg, Švedska
Posebna napomena	Standardno izdanje s jednim diskom
Popis pjesama
01. Blue Blood 02. Miami 03. Total Life Forever 04. Black Gold 05. Spanish Sahara 06. This Orient 07. Fugue 08. After Glow 09. Alabaster 10. 2 Trees 11. What Remains
Linkovi
Foals.co.uk Myspace.com/foals Subpop.com/artists/foals Last.fm/music/Foals Wikipedia.org/wiki/Foals
Ostale fotografije

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/08/04/foals1.jpg, images/SGrecenzije/2010/08/04/foals1m.jpg, Foals, Center} {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/08/04/foals2.jpg, images/SGrecenzije/2010/08/04/foals2m.jpg, Foals, Center}

(Klikni na pojedinu fotografiju za uvećani prikaz)