Kanadski death metal bend Kataklysm posjetio je Hrvatsku nekoliko puta i uvijek iznova oduševio fanove svojom žestokom svirkom i ekspresijom. Okupili su se davne 1991., izdali su jedanaest studijskih albuma. Članovi benda su se s godinama mijenjali, no čvrstom osovinom ostao je gitarist Jean-Francois Dagenais. S njim sam imala priliku razgovarati prvog dana (20.06.2014) francuskog Hellfesta gdje su svirali baš u isto vrijeme kad i Iron Maiden. Ispričao je što se značajno za Kataklysm dogodilo u zadnje tri godine, kako sa svakim albumom žele dati svoj maksimum i biti bolji i jači, te što planiraju.
Posjetili ste Hrvatsku zadnji put prije tri godine, možeš li mi reći što se od onda promijenilo u bendu?
Snimili smo novi album „Waiting For The End To Come“. To nam je plus. Puno smo svirali ove godine, bili smo na putu često. Imamo novog bubnjara, Olija Beaudoina. Odličan je, dobro mu ide s nama. Sada je dio obitelji. Kada je došao, sve nam je bilo novo, ali kako je godina prolazila, sprijateljili smo se i sada smo baš jaki, nas četvorica.
Je li teško kada novi član dođe u bend?
Muzički je išlo. Ali kada sve vrijeme provodimo zajedno, dijelimo autobuse, dijelimo hotelske sobe... Zna biti teško kada si s nekim koga uopće ne poznaješ. Nisi siguran voli li iste stvari kao i ti, ima li sličan raspored... Nije lako biti s novim suradnikom. Možeš se s nekim na bini muzički izvrsno poklapati, ali ako je kao osoba nepodnošljiv i ne uklapa se u ostale aspekte, ne ide. Oli se uklopio i sada je sve u redu.
Znate li se od prije?
Da, znali smo se. On je iz našeg grada, Montreala. To smo htjeli. Lakše je jer se bolje razumijemo. Nema velikih kulturoloških razlika. Željeli smo nekoga iz iste regije jer je lakše i probe održavati. On je prije svirao u Neuraxisu, također i u Belphegoru i Keep of Kalessinu, naviknut je na ekstremno bubnjanje, a mi smo baš to trebali. Nekoga tko će odraditi posao fantastično.
S tvog stajališta, kako je Kataklysm napredovao od zadnjeg albuma „Heaven's Venom“?
Mislim da svake godine muzički rastemo i kao umjetnici nastojimo pomaknuti svoje granice. Kada smo snimili pjesme za zadnji album shvatili smo da te pjesme moramo svirati i uživo i da moramo vježbati i nastojati biti bolji. Godinu poslije smo shvatili da su nam te stvari koje su godinu prije bile teške za izvesti postale lake jer smo se naviknuli na njih. Želimo se dokazati kao muzičari i kao autori, želimo sami sebe natjerati do maksimuma na idućem albumu. To nam je zanimljivo i uvijek jako veselimo novoj glazbi koju ćemo zajedno stvoriti.
Inspiracija za Waiting For The End To Come?
Teško je to reći. Što se mene tiče, probudim se ujutro, popijem kavu. Kada mi žena ode na posao vrijeme je da ja pojačam zvučnike. Ponekad mi inspiracija dođe sama od sebe pa to odmah snimim da ne bih zaboravio. Poslije se vratim na to i doradim. Ako je stvarno dobro, pošaljem to dečkima. Sada smo svi geografski razmješteni, pa često radimo preko skypea i interneta, šaljemo jedni drugima snimke... Inspiracija dolazi odasvud. Slušam dosta glazbe. Ponekad me inspirira film koji mi se svidi. Ako je dobar nekakva glazba će mi uz to pasti na pamet pa ću je zabilježiti.
Neki posebni filmovi? Kakve preferiraš?
Sve. Volim country filmove, volim filmove iz šezdesetih i sedamdesetih, bez ikakvih posebnih specijalnih efekata, crno/bijele, SF. Pogledam film, dogodi se klik, pomislim da bih trebao nešto napisati. Nekada me emocije ponesu.
Novi album vam je pun stihova o smrti, a sada dok te gledam, ne skidaš osmijeh s lica. Izgledaš jako sretno!
Pa mislim da mi u osnovi jesmo sretni, ali dogode se i neke grozne stvari u životu. Mislim da smo sretni jer se uspijemo izraziti i izbaciti sve loše iz sebe. Puno metal muzičara koje susrećem je sretno. Jer su sposobni zadržati tu energiju pa je osloboditi i nakon toga se osjećati mirnima. A sretan sam jer radim ono što volim. Svi smo jako strastveni oko svog posla. Raditi ovaj posao s prijateljima svakako jest sreća.
Kakvu glazbu slušaš?
Počeo sam slušati heavy metal uz bendove kao što je Iron Maiden. Ali volim i stari country, tradicionalnu folk muziku. Moj omiljeni stil bio bi stoner što je čudno jer se ne drogiram. Veliki sam fan Radioheada. Volim bendove poput Deftonesa. Volim sve bendove čija me glazba odvede u neki drugi svijet.
Ima li na ovom golemom festivalu neki bend koji želiš vidjeti?
Da, želio bih vidjeti Iron Maiden, ali sviramo u isto vrijeme kada i oni pa sam bio razočaran. Dovraga! Sviramo od 8:45 do 9:45, oni počinju negdje oko 9, ali čim završim, nastojat ću uloviti neku njihovu stvar. Nadam se!
Što misliš o iznimkama koji neće gledati Iron Maiden već će doći gledati Kataklysm?
To je čudesno! Sviramo već treći put na ovom festivalu i znam da je ovdje jako puno ljudi i da nema veze koji bend svira istovremeno s nama, uvijek će biti onih koji će doći gledati baš nas. Znam da ne vole baš svi Iron Maiden, pa će možda doći gledati nas. Nisam zabrinut za to. Više me brine na koliko ću ja pjesama od Maidena stići. Bit će zabavno i iznenađujuće.
Je li ovo jedini festival ovo ljeto na kojemu ste s Maidenima?
Da, ovo je jedini, provjerio sam popis! Koji peh!
Možeš li mi reći nešto o planovima, posebno o turneji jer sam sigurna da bi fanovi u Hrvatskoj željeli znati kada ćete opet doći?
Mislio sam da ćemo doći u Hrvatsku na našoj zadnjoj europskoj turneji. Kada sam pogledao raspored bio sam razočaran jer Hrvatske nije bilo na njemu. Nadam se da se to neće ponoviti i da idući put dolazimo. Za sada su u planu festivali, potom turneja u Americi. Poslije toga idemo u studio snimati novi album. Znači u siječnju i veljači smo u studiju. Album bi trebao izaći tijekom proljeća, a nakon toga turneja. Nadam se da ćemo doći i u Hrvatsku jer nam je uvijek dobro, energija je odlična, publika također. Vidimo se!
