Zapušteni kompleks bivše vojarne Monumenti i ove je godine od 19. do 22. srpnja bio domaćinom 10-ak manje ili više poznatih i popularnih soundsystema i dub, reggae, dancehall, ska bendova. Peti po redu, ovogodišnji Seasplash prva je tri dana ugostio kako izvođače, tako i goste sa svih strana Europe, dok je četvrti dan, nedjelja, bio rezerviran isključivo za ljubitelje ska.
Cijeli se festival odvijao na više floorova: od Kingstoned soundsystema, Ministrastva psihodelije, do main stagea, tako da samo oni najzahtjevniji nisu mogli naći mjesto za sebe. Iako se nas par na festival zaputilo dva dana prije u nadi da ćemo naći što bolje mjesto u hladu, oni ambiciozniji od nas ipak su bili brži i nije nam preostalo ništa drugo nego se pomiriti sa činjenicom da nemilosrdno jutarnje sunce i šatori nisu dobra kombinacija. Očekivano, većina ljudi je ipak došla tek u četvrtak ujutro i polako popunjavajući svaki slobodni metar kampa, dala do znanja da festival počinje.
Četvrtak je kao prvi dan počeo otvaranjem petog Seasplasha i najavom prvog benda. Voditelji su bili Vrky iz RDK i Popay, a ubrzo ih je na stageu zamijenio talijanski dub reggae bend Earthground Combination koji su započeli sa svojim hitom Fayah. Nakon nešto više od sat i pol, pridružuje im se Michela Grena iz BR Stylersa. Oko jedanaest sati, nakon dva sata vrlo dobre svirke, zadovoljna ih publika vraća na bis gdje završno izvode Fayah burning od BR Stylersa.
Nakon petnaestak minuta pripreme pojavljuje se bosanska Dubioza Kolektiv u uvijek istom sastavu, ali nešto drugačijem nastupu. Tu se već počinje skupljati više ljudi i plesna atmosfera, potpomognuta odličnim light showom, dostiže vrhunac. Od novijih stvari izveli su Svi u štrajk, ali uspješna kombinacija novijih i starih hitova dobro je prigušila tragove neke vrste monotonosti u njihovim nastupima.
Iako vrlo zarazan i dobar ritam, rasplesano mnoštvo i dobre političke pjesme, ipak fali više kontakta s publikom, jer ovako sve to izgleda kao već više puta viđeno. Oko pola jedan, nakon više od sat vremena sviranja, publika dobiva traženi bis.
Sat kasnije, već izmoreni i polagano uspavani, ništa ne zamjerajući, dižemo se na prve zvukove Brain Damagea. Drugi nastup u Hrvatskoj, a već tako dobro prihvaćeni, francuski je dvojac eksperata dub elektronike pokazao da je jednim nastupom, kao predgrupa Zion Trainu, prije par mjeseci u Aquariusu, uspio sagraditi svoj identitet među našom publikom.
Pjesme poput Genetic Weapon i Ashes To Ashes nisu se pokazale kao nikakva novost velikom broju ljudi okupljenih pred stageom. Svirali su sat vremena i cijeli nastup obilježili sa super light showom. Završili su prije tri i nakon njih su na pozornicu trebali doći pobjednici Reggae Contest Winner 2007., koji se održavao početkom srpnja u Italiji.
Talijanska Franziska je deveteročlani bend koji je u više od deset godina sviranja, na svoja tri albuma, prešao od ska do rocksteadyja, da bi se sad definirao kao definitivni reggae. Ipak, Franziska nije nastupala, a kao razlog tome navodi se ne dobivanje potrebnih papira za put. Tada su već umor i iscrpljenost učinili svoje i tu nam dan završava.
Ujutro se proširila glasina o zamjeni u obliku BR Stylersa u koju smo odlučili, radi čistog samozavaravanja i utjehe, ne povjerovati. Istu pogrešku nismo željeli ponoviti i u petak pa smo se, prespavavši cijeli dan, navečer probudili odmorni i spremni za sve što nas čeka.
Oko devet i petnaest na stejđ su došli Nan-deSKA. Šesteročlani bend nastao 2003. godine uspio je stvoriti dojam kao da smo na lokalnoj veselici. Ljudi su sjedili za stolovima dok se najambicioznijih 30-ak okupilo pred pozornicom i pokušavalo uloviti neki ritam.
Inače, većina nije bila dovoljno motivirana, čak niti njihovim napornim navaljivanjem da se digne ispred šatora ili uopće približi pozornici. Radi tekstova tipa: Ivica je papak, Marica je kul, to stvarno nije ni čudno.
Nakon pola sata zlostavljanja, odlaze i nakon njih nastupa Zoster. Inače bosanski reggae, jazz, rock bend rasplesao je ljude koji su se polako počeli pojavljivati i popunjavati prostor ispred stejđa. Pjevač koji šarenom košuljicom i držanjem neodoljivo podsjeća na glavnog glumca Američke Pite, sa još četiri člana benda uspio je stvoriti pravi ljetni, veseli ugođaj. Njihova najpoznatija stvar Tko je jamio-jamio, na Seasplashu se svako malo vrtjela preko dana, polako stvarajući averziju prema inače pjevnoj stvari koja brzo uđe u uho. Nakon više od sat vremena završavaju, ali se vraćaju na bis gdje premijerno izvode jednu novu pjesmu i stari hit Banana State.
U pola jedan izlaze domaćini, zagrebački Radikal Dub Kolektiv, miješajući stvari sa novog albuma sa starijim stvarima kao što su Rajčice i SOS. Iako su RDKbend s kojima je većina ljudi koji su došli na fest upoznata, ipak su uspjeli napraviti dobru atmosferu. U sat i pol su privukli i pokrenuli dosta ljudi, super su svirali, iako su bili dosta predvidljivi. Sve u svemu, već viđen, ali jednako dobar i kvalitetan nastup.
Nakon poziva na bis, sviraju do dva kada najavljuju headlinere Zion Train.
Taj legendarni britanski bend nije niti potrebno posebno opisivati. To je jedan od onih bendova radi kojih su valjda svi koji su došli bili tih sat i pol na igralištu i neumorno plesali. Izvrstan zvuk, nastup i kontakt s publikom dao je potvrdu očekivane kvalitete ovog starog, ali iskusnog benda. Ljudi su dobro prihvatili njihovu pozitivnu energiju i do iza četiri cijelo vrijeme plesali i pjevali. Kako god da bilo, to nije bend na čijem se koncertu stigneš dosađivati.
