Mile Kekin nastupa s pratećim bendom u The Garden Brewery dvorištu na zagrebačkom Žitnjaku, u četvrtak, 30. svibnja, pa smo iskoristili tu priliku kako bismo s njim razmijenili koju riječ o njegovu drugom samostalnom albumu „Kuća bez krova“, egzistencijalnim pitanjima, životu i smrti, vremenu, ali i planovima za snimanje novog albuma Hladnog piva.

Tvoj drugi, poprilično autobiografski i konceptualni solo album, zamišljen kao svirani film s deset scena i glavnim likom, „Kuća bez krova“, napunio je nešto više od 6 mjeseci. Znam da ga nisi imao prilike staviti sa strane, budući da pjesme s albuma sviraš na samostalnim koncertima, no kako sada gledaš na njega s polugodišnjim odmakom?
Uvijek ima nešto što bih sad drugačije napravio i snimio ali sam i dalje natprosječno zadovoljan kako zvuči. Brega ima jednu pjesmu u kojoj kaže: mislio sam sve će stati, kad se moja pjesma čuje svi će sa mnom zapjevati - a sad šta je tu je. Mislim da je dobro sažeo vječno nezadovoljstvo gladnog ega. Naravno da bih trebao bit zadovoljan, imao sam nominacije i za pjesmu i za album, pjesme se vrte po radiju, nastupam uživo, ali s druge strane strane želim da baš svi čuju baš sve pjesme s albuma što je totalno glupo i nerealno.

Imaš li osjećaj s godinama da vrijeme prolazi brže nego kada si bio mlađi i bi li volio da si mlađi?
Mislim da nema nikog tko ne bi volio nakon 40-te da je malo mlađi i naravno da ti se čini da vrijeme juri. Naročito kad imaš klince koji te na to podsjećaju svojim odrastanjem. S druge strane, mislim da više uživam u privatnom životu nego ikad prije.

Da možeš vratiti vrijeme i da postoji mogućnost izrabrati roditi se kao Mile, kao netko drugi, kao životinja ili kao vanzemaljac u budućnosti na udaljenoj planeti, što bi izabrao?
Da se rodim na Zemlji volio bih biti kornjača, one izgledaju dosta zadovoljno, nisam nikad vidio neku kornjaču u stresu, imaju dug životni vijek i oklop koji ih štiti od lošeg vremena i ljudi. A sviđaju mi se i njihova amfibijska svojstva. Možda zato što nisam neki plivač. Ne bih se volio ponovno rodit kao Mile jer ne volim ponavljati već doživljeno. A da sam Marsovac ne bih nikad došao na Zemlju jer je ovjde previše kretena.

Sada si bliže pedesetoj negočetrdesetoj, kako gledaš na ograničeno vrijeme koje kao čovjek imaš za ostvariti preostale ciljeve?
Ti si baš neki darker. Pokušavam radit manje ali kvalitetnije, isto kao što jedem i pijem manje ali kvalitentnije. S vremenom moraš ekonomičnije trošit vrijeme, izbaciti iz života ljude koji ti samo uzimaju a ništa ne daju.

Bojiš li se smrti?
Ne. Ne razmišljam o tome previše. Ali želio bih da me iznenadi.

Mnogi u tvojim godinama dožive krizu srednji godina, jesi li ti tako nešto imao priliku iskusiti? Ako jesi, kako se manifestiralo?
Ako se kriza srednjih godina manifestira kroz netipično ponašanje onda me još nije uhvatila. Ali možda je ovaj album taj netipičan potez. Hm, sad si mi dao za mislit. Ali opet, s druge strane, već sam s trideset imao solo album. Jesam li već tada bio u krizi srednjih. Kažu da smo mi muzikanti zarobljeni u adolescenciji. Možda sam adolescent u krizi srednjih godina. Nemam pojma, ukratko.

S obzirom da je „Kuća bez krova“ vrlo intiman, osoban, ali i nostalgičan album, bi li se potreba za snimanje takvog jednog djela mogla shvatiti kao svojevrsno razračunavanje s pitanjem vlastitog identiteta? Tj., je li u pozadini motivacije snimanja albuma bila potreba da sam sebi odgovoriš na pitanje tko si?
Da, definitvno ima u tom album želje da se stvari stave na svoje mjesto, da se doživljeno sačuva od zaborava. Prošlost nas definira, odgovara na pitanje tko smo danas i kako smo takvim postali. Meni je taj album puno više od jednom tripa down memory lane. Na neki način je to moj put u Indiju.

Postoje li kakvi planovi vezano za nastavak samostalne karijere u vidu snimanja novog solo albuma?
Planiram naravno puno nastupati, samostalno i s Pivom. Mislim da ću i dalje nastaviti svirati s ovom ekipom pored Hladnog piva jer ne vidim da se te priče kose ili da smetaju jedna drugoj.

Kako ide rad na novom albumu Piva?
Sporo. Ne žuri mi se. Ionako imamo previše pjesama. MIslim da ću sljedeće godine tek izdat novi singl s Pivom. Mijenja se način na koji ljudi slušaju muziku. Sad su singlovi ključni a album kao koncept je pao u drugi plan.

Koliko bi se mogao razlikovati od prijašnjih albuma i kada bi mogao biti dovršen?
To ćemo znat kad bude gotov. Volio bih da sljedeći album Piva bude otrovan i poletan. A to je dosta teška kombinacija. Vjerujem da bi za dvije godine mogao bit zgotovljen ako inspiracija posluži.

Paralelno koncertima s Hladnim pivom održavaš i samostalne koncerte, možeš li reći iz svoje perspektive kakva je razlika sada u osjećaju kada izađeš na stage s Pivom, a kakva kad si solo s pratećim bendom? U ovom trenutku života, koji tip koncerta ti više odgovara?
Pivo je dobro podmazani stroj u kojem se sve zna. Mi se kužimo već na slijepo. Iako nikad nemamo dogovorenu setlistu između pjesama nema dugih pauzi jer smo već 30 godina zajedno i zna se šta koja gesta znači. Imamo repoertoar s kojim možemo dva sat svirati pjesme koje svi znaju. S druge strane sa svojim solo bendom u poziciji sam da ljudima predstavljam album i pjesme. U solo varijanti malo više zato pričam i općenito pokušavam ljude opustiti i neobaveznije pristupiti koncertu. Oba pristupa mi pašu jer su tako različiti po energiji.

30. svibnja dolaziš sa svojim pratećim bendom u zagrebački The Garden Brewery. Jesi li imao već priliku opustiti se uz pivo u tom klubu?
Naravno. Bio sam već par puta ali nikad na koncertu na otvorenom kakav će biti ovaj moj.

Što zagrebačka publika može očekivati od koncerta i kako si ga zamislio?
Odsvirat ću cijelu Kuću bez krova naravno, nekoliko pjesama s prvog solo albuma koje su izdržale test vremena ali i par još nesnimljenih novih stari. Bit će tu i nekoliko pjesama Piva u izvornim verzijama kako su zvučale na akustičnoj gitari kad su nastale. Cijeli repertoar traje nekih 90 minuta a nakon toga ću krenut detaljnije istražiti ponudu na šanku. A možda se i počastim hranom s roštilja jer to paše uz vrtne zabave.
Hvala puno na odgovorima!