Review
Luka Šulić, široj javnosti poznat kao polovica 2CELLOS, rođen je u Mariboru 1987. godine u muzičkoj obitelji. Njegov otac, Božo, također čelist, Luki je bio prvi učitelj glazbe te je u sinu rasplamsao žar i ljubav prema ovom instrumentu već u petoj godini života. Bio je alumnus Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu koju je upisao kako bi usavršio tehniku, a glazbeno obrazovanje nastavio je i završio u Beču i Londonu. Pošto je izgradio respektabilnu solističku karijeru svirajući komornu glazbu i suvremene skladbe u brojnim kazalištima i dvoranama diljem svijeta osvojivši pri tom prestižne nagrade Royal Academy of Music u Londonu te i na Međunarodnom natjecanju Lutoslawski u Varšavi, s prijateljem i kolegom Stjepanom Hauserom osnovao je projekt 2CELLOS kroz kojega su značajan broj rock i pop uspješnica prilagodili violončelima. Na taj su način stekli planetarnu popularnost i ostvarili suradnju s brojnim renomiranim svjetskim glazbenicima kao što su Red Hot Chili Peppers, Elton John, Queens of the Stone Age, George Michael i mnogi drugi. Sedam godina kasnije, odlučili su pauzirati od brojnih turneja i zajedničke suradnje te poraditi na samostalnim projektima. Luka je to iskoristio kao priliku da se vrati svojim klasičnim korijenima.
Još od malih nogu Šulićeva je želja bila odsvirati ovo barokno remek-djelo na solo violončelu jer, tvrdi, voli izazove a povrh toga opravdano smatra kako dopadljivi tonovi Vivaldijeva „Četiri godišnja doba“ mogu svakoga nagnati da se zaljubi u klasičnu glazbu. Ideja za upravo ovakav album prvijenac pala mu je na pamet tijekom svjetske turneje s Hauserom te je, usporedno s brojnim nastupima, posljednje dvije godine proveo prilagodivši dio po dio ovih zahtjevnih originalnih dionica sa solo violine na violončelo. U realizaciji ovog mukotrpnog Šulićevog rada i vizije pomogao mu je talijanski orkestar Archi dell'Accademia di Santa Cecilia predvođen maestrom Luigijem Piovanom koji je „Četiri godišnja doba“ zbog svoje atmosferičnosti nazvao jednim od prvih „soundtracka“ ikad stvorenih.
S obzirom da je sam Vivaldi Talijan, Šuliću se učinilo posve prirodnim da album bude snimljen u Rimu, u studiju „Forum Music Village“, koji je sa svojim suradnicima i kolegama osnovao renomirani filmski skladatelj Ennio Morricone, prema Šulićevim riječima njemu jedan od najdražih kompozitora. Album odiše vještinama pratećeg orkestra, virtuoznošću, majstorijama i tehničkim sposobnostima Luke Šulića kao i posebnom dosad neiskazanom energijom s obzirom da je ulogu glavnog solo instrumenta preuzelo violončelo. Unutar većine stavaka (osobito „Ljeta“ i „Zime“) glavnu riječ izmijenjuju Šulićevo violončelo i violine.
Izvedbom kompozicija na albuma Šulić kombinira energiju, strast i eleganciju. Upravo to je njegov već dobro poznati „modus operandi“ pri ulaženju u glazbeni trans kojega potom nesebično dijeli sa slušateljstvom. Ovaj uistinu težak zadatak aranžiranja bilo koje kompozicije s violine na violončelo, pogotovo Vivaldijevih „Četiri godišnja doba“ koja su i na solo violini tehnički vrlo zahtjevna, Šulić je duhovito nazvao „mazohizmom“ i usporedio ga s „igranjem nogometa u pancericama“. Ali mora se priznati da je odradio vrhunski posao te nam slušajući ovaj album u cjelini sve zvuči poprilično prirodno, pitko i prihvatljivo.
Luka je učinio hrabar i odličan iskorak pri čemu je pokazao novo lice, predanost radu i sklonost eksperimentiranju, čime je bez sumnje oduševio staru i stekao novu publiku. Također, rad na ovom albumu cijeli će život pamtiti i po tome što mu se tijekom snimanja rodila kćer Hana.
Naravno, treba naglasiti da se pri realizaciji ove glazbene poslastice Luka okružio vjerojatno jednim od najboljih orkestara u svijetu i odličnim suradnicima. Poput, primjerice, Lauren Launay koja je usmjeravala cijeli orkestar i nadzirala rad maestra Piovana u tehničkom aspektu po pitanju umjetničkih interpretacija. I Luki, kao i njegovoj publici, želimo još mnogo ovakvih novih izazovnih projekata i uspjeha u radu.
Juraj Dukić Hrvoić
