Review
Kada su me zamolili da napišem ovu knjigu, razmišljao sam o svim ostalim pričama koje su ispričane o tom vikendu u kolovozu 1969. Neke su bile duhovite, neke cinične, ali sve su napisali autori koji su, u najboljem slučaju, znali samo dio priče, ili u najgorem, izmišljali. Ima ona stara izreka koja kaže: "Ako se sjećate šezdesetih – niste bili ondje."
Ovako započinju zahvale Michaela Langa, autora ove knjige o Woodstocku i jednog od osnivača i organizatora dotad najvećeg festivala na svijetu. Ako netko nešto zna o Woodstocku, onda je to upravo on. U svojevrsnim memoarima opisuje svoj dotadašnji mladenački život, kako je ušao u glazbeni posao i kako je dobio ideju za organizaciju legendarnog masovnog festivala. Zajedno s partnerom Artiejom Kornfeldom obratio se mladim ulagačima Joelu Rosenmanu i Johnu Robertsu kako bi financijski potpomogli ostvariti koncertni vikend prvotno zamišljen za 200 000 posjetitelja. Planovi za festival nisu prošli bez problema, a mnogi su se, kao i uvijek, rješavali na samom festivalu. Lang podrobno piše o odnosima s lokalnom zajednicom i bendovima koji su nastupali, otkriva poslovne odluke, ali prije svega dopušta čitatelju da uroni u njegovu glavu i dijeli s njim njegova osobna razmišljanja. Ovo je mnogo više od knjige o glazbi. Povrh svega, ovo je priča o Langovoj odlučnosti, strasti i upornosti jer, mimo zdravog razuma, Lang se borio zubima i noktima kako bi ostvario svoj san i kontrakulturu približio ostaloj američkoj javnosti. Woodstock se pokazao jednim od rijetkih događaja glazbe i mira koji se svojom atmosferom nikad poslije nije uspio preslikati koliko god je postojalo volje i pokušaja. Iako ni danas nije moguće utvrditi točan broj posjetitelja, procjenjuje se da se u Bethelu na livadi mljekara Maxa Yasgura okupilo 500 000-700 000 ljudi. Langova knjiga pokriva događaje od rađanja same ideje Woodstocka do trenutka kada je festival završio, a njegovi se organizatori razišli. Naravno, pedeset godina kasnije, mnogi akteri više nisu ni živi pa su otkrivene i razne spletke i podmetanja. Knjiga je dobro napisana, prepuna zanimljivih detalja i nevjerojatnih priča iz intervjua sa sudionicima i posjetiteljima. Unatoč kaosu i neprestanoj kiši, to je bio jedan nezaboravni vikend, jedan od najvećih događaja u novijoj američkoj povijesti, a da ni sami organizatori nisu bili svjesni njegovih razmjera. Teško je povjerovati da je Michael Lang imao svega 24 godine kada je organizirao Woodstock, ali dokazao je kako se može doći do cilja tek korak po korak, jednom nogom ispred druge. Nakon dosad nepotpunih tekstova o ta tri dana slobode, glazbe, ljubavi i mira, lijepo je pročitati temeljit i zabavan tekst vjerojatno jedne od rijetkih lucidnih duša na tom festivalu. Ovo privlačno i nadahnjujuće štivo namijenjeno je svakom glazbenom entuzijastu, a nakon čitanja zasigurno ćete dobiti želju podrobnije istražiti diskografije izvođača koji su nastupili na festivalu. Ako pak tražite knjigu koja će se odnositi na same koncerte i umjetnike, radije je preskočite jer je ovo knjiga koja više govori o pozadini stvaranja jedne glazbene povijesti.
Ivana Lulić
/
