U četvrtak 11. veljače 2016, vrhunski world music bend Kries održao je prvi od najavljena dva koncerta u Vintage Industrial Baru u Zagrebu. Nastup je započeo u 22 h (Kries je do sada već istrenirao svoju publiku da dolazi na vrijeme jer oni, za razliku od mnogih, ne kasne sa svirkom) te bio dočekan razdraganim klicanjem i ovacijama.
Uz mnoge stare, dobro poznate pjesme, imali smo prilike čuti i nekoliko novih koje su oduševile i izvrsno se uklopile u Kriesov glazbeni izričaj i set listu.
Teško je reći nešto novo o Kriesu koji svakim svojim nastupom ponovno i ponovno daje razlog bezuvjetnoj ljubavi svojih fanova. Možda baš zato jer njihovi koncerti nisu dovoljno česti da bi zadovoljili potrebu obožavatelja svaki njihov nastup djeluje kao poklon i privilegija, a možda je razlog tome potpuna predanost članova benda na čelu s Mojmirom koji u glazbi uživa jednako kao i vjerna publika. Neprocjenjivo je vidjeti njegov gotovo šamanski trans kad se u savršenoj harmoniji spoje zvukovi lijerice, gajda, bas gitare, bubnjeva... U taj isti trans tada zapada i publika, a te trenutke još posebnijima čini spoznaja da svi dijelimo isti osjećaj.
Iako već nekoliko godina Mojmir živi u Engleskoj, pokazao je da aktivno prati zbivanja u Hrvatskoj te se osvrnuo na trenutačno stanje u državi, rekavši da je ono čega se narod najviše boji, odnosno treba bojati, strah sam, a ne drugi ljudi i režimi. 
Osvrnuo se i na izbjegličku krizu te pjevao za sve ljude s Bliskog istoka u potrazi za novim domom, a posebice za njihovu djecu. Njegovo otvoreno srce nastavilo se izlijevati i kroz pjesmu, bez stvaranja nepotrebnog spektakla oko vlastitih osjećaja.
Ipak, ono što nam je Kries ove večeri priuštio bio je spektakl – ne zbog svjetla, showa ili „nabrijanog“ zvuka, već zbog vrhunske kvalitete svoje glazbe i apsolutne posvećenosti publici. Ta je uzajamna ljubav doživjela svoj vrhunac po završetku koncerta kad je Kries odsvirao i svoj bis. Publika ih nikako nije puštala, a bend se još nekoliko puta vraćao u želji da ugodi svojim obožavateljima. Kad je po zadnji put izašao na pozornicu, Mojmir je samo stao iza mikrofona i uz smiješak rekao: „Vi niste normalni. Još samo jedna!“. Da je to bilo moguće, vjerojatno bi svi prisutni rado ostali do jutra i uživali u slavlju života koje se dogodi svaki put kad Kries zasvira. Neusporediv glazbeni izričaj drevnih etno melodija dovodi publiku u teško opisivo, gotovo praiskonsko stanje svijesti u kojem nema zapreka čistom i jednostavnom uživanju u glazbi čitavim tijelom. To je još jedan od razloga zašto je toliko teško otići, jer je publici uvijek potrebno „još malo“. 
Od Kriesa smo ovom prilikom, kao i svaki put do sada, dobili puno više od toga. Unatoč tome, svejedno zavidimo onima koji će prisustvovati drugom nastupu u Vintage Industrial Baru jer jako dobro znamo što ih čeka, a Kriesa nam nikad nije dosta. Više je nego očito zašto su oba koncerta rasprodana i zašto se još uvijek traži karta više. Nestrpljivo očekujemo njihov treći album čiji je izlazak najavljen za prvu polovicu 2016. godine.
