Izvještaji s muzičkih festivala

Svake godine negdje oko polovice, hvata me već dobro poznati osjećaj iščekivanja kao kad malo dijete čeka rođendansku proslavu da pregleda sve što je dobilo na dar. Zašto? Pa odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan- zato što se bliži vrijeme jednog od najvećih europskih megafestivala metal muzike i definitivno najvećeg u ovom dijelu Europe. Da, govorim o Metalcampu. I napokon sam dočekao i taj dan 17.07.2007. godine kada smo se zaputili put slovenskog Tolmina , malog slikovitog gradića podno Alpa blizu talijanske granice, gdje se po četvrti put održava Metalcamp.

Naravno, da ne bi bilo sve bajno i sjajno, odmah na početku cijele priče oko putovanja zadesila me nezgoda. Moj "klokan" (kako od milja zovem svoj Renault Kangoo) otkazao je poslušnost te smo nakon nekih poteškoća nastavili prema Tolminu sa drugim vozilom, što je na kraju rezultiralo kašnjenjem na interview sa jednim od najvećih metal bendova- Sepulturom.

17. 07. 2007. – Utorak - dan prvi

Nakon višesatne vožnje kroz slikovite slovenske predjele te zadnjih stotinjak kilometara po vijugavoj, zavojitoj cesti koja uglavnom prati tok rijeke Soče, stigosmo u Tolmin. Poslije podizanja akreditacija na VIP ulazu (hvala Ana) produžili smo do VIP parkinga i naravno požurili na sam festival jer smo ionako već kasnili dobrih 2 sata i propustili prva 3 benda - Animosty, Sadist i Prospect. Prospect sam doduše imao prilike vidjeti već prije u Zagrebu tako da mi je žao samo za prva dva benda jer nisam upoznat s njihovom muzikom. Nakon Prospecta je uslijedio Converge, te meni dragi One Man Army koji su također bili i na Metalcampu 2006, i u Zagrebu kao predgrupa Children Of Bodom. Nakon njih su bili Dead Soul Tribe i onda su uslijedili velikani metala kao headlineri večeri - Sepultura. Nisam imao priliku čuti Sepulturu uživo otkad imaju novog pjevača i otkad su braća Cavalera napustila bend. Iako Derrick Green ima moćan i žestok vokal, i svirka je bila toliko dobra da nitko nije stajao mirno, ipak mi to nije bilo to bez srži tog benda - braće Cavalera. Odmah mi je prošla jedna misao kroz glavu, a to je da je Derrick Green u sličnoj situaciji u kakvoj je bio i Blaze Baily kad je trebao zamijeniti jednog Brucea Dickinsona- kvalitetan vokal, ali nije to to, niti blizu.

Kompletno umorni od svirke - govorim u množini zbog toga što nas je četvero išlo na Metalcamp - dva prijatelja i kolege s Radija Ivanec - Ciky i Žuga, te moja bolja polovica i ja, putovanja i paklene vrućine koja nije popustila ni u Alpama, otišli smo do auta da razvučemo šator, a neki, tj. ja i moja draga smo prespavali u autu. Zbog rasprodanosti soba i apartmana mjesecima unaprijed, i to ne samo radi Metalcampa jer je taj dio Slovenije i jako interesantna turistička destinacija, u krugu 20 km nije bilo slobodne sobe odmah za prvu noć pa smo se "snašli".

Iako je tek sredina tjedna i drugi dan festivala, na popisu bendova je bilo nekoliko meni iznimno interesantnih. No da počnemo od početka:

Svirka je otvorena u 16:30 sa bendom Deadlock nakon kojeg su uslijedili Vreid i Issilusion. Oko pola sedam navečer nastupio je bend koji je za mene osobno bio jedno od većih otkrića i jako ugodno iznenađenje - Die Apokaliptischen Reiter, bend koji se barem djelomično po tematici i instrumentima koje koriste može svrstati u etno metal i čak bih se usudio reći da su mi uživo bili bolji od velikana etno metala Korpiklaani-ja koji su nastupili odmah poslije njih, ali bilo bi nepravedno reći da su Korpiklaani bili loši, dapače, bili su izvrsni, ali su nijanse na samom stageu presudile u korist DieApokaliptischenReiter-a . Nakon Korplikaani-ja uslijedili su Dismember te kao headlinerica večeri, prva dama old school heavy metala, bivša pjevačica grupe Warlock - Doro. Moram priznati da za jednu damu koja je prešla 40-tu, ima i stas i glas. Za kompletan performance i interakciju s mnogobrojnom publikom koja ju je dočekala s ovacijama te za energiju koja bi prije pristajala nekome upola mlađem, dajem joj jedan veliki respect.

Iako paklena vrućina koja je premašivala 30 stupnjeva u hladu nije posustajala, dosta rano smo krenuli na Metalcamp da stignemo pogledati sve bendove. Prvi na rasporedu su bili Leviathane nešto prije 16:00 h , nakon kojih su uslijedili In Slumber, Vision Bleak i Graveworm koji su svoju svirku odradili i više nego dobro. Nakon Graveworma su svirali Unleashed i Pain - čiji riffovi mi i danas odzvanjaju u ušima, a za kraj su bili dobro poznati black metalci Satyricon (koji su gostovali i u ZG) i kao headlineri večeri, old school trash metal legende - Kreator. Mile je sa svojim dobro prepoznatljivim vrištećim vokalom doveo mnogobrojne fanove do vrhunca muzičkog užitka, a kao i prošle godine (također su gostovali) imali su zanimljivu scenografiju i specijalne efekte.

Također bih htio spomenuti da su se prva dva dana sve svirke održavale na tzv. Talent Forum Stageu, a veliki stage je bio još u fazi pripreme, dok je četvrtak bio dan otvaranja velikog stagea. Na Talent Forum Stageu svirali su mnogobrojni bendovi od ranih poslijepodnevnih sati od kojih bih izdvojio melodični power metal bend iz Njemačke - Excess Pressure. Ti dečki po mojem mišljenju imaju definitivno mjesto na metal sceni i svijetlu budućnost pred sobom.

Petak je bio vrlo interesantan dan za mene i nisam ni slutio koliko će se nepredvidivih stvari dogoditi u satima koji su uslijedili...

Kao i prethodnih dana, bez obzira na vrućinu, na Metalcamp smo došli dosta rano da bismo mogli obići oba stagea i čuti što više bandova, s time da smo preko dana više bili na Talent Forum Stageu koji je bio smješten u šumi, što zbog vrućine, a što zbog mnogobrojnih bendova od kojih su neki možda i zaslužili nastup na velikom stageu, poput bendova Alltheniko, Before The Fall i Midnightstorm.

Na glavnom stageu dan su otvorili Sardonic i Noctiferia, nakon kojih su uslijedili Eluveitie, Born From Pain, Dew Scented i Threshold, a nakon Thresholda nastupili su Ensiferum čija me svirka uživo naprosto oduševila, od energičnih riffova do samih stvari, i moram priznati da do Metalcampa nisam imao prilike slušati ih, ali su me svakako zainteresirali za svoju svirku. E sad, nakon Ensiferuma na redu je bio Cradle Of Filth, a ja nisam fan tog benda pa sam otišao do Talent Forum Stagea što se kasnije pokazalo propustom. Naime, što se dešavalo na glavnom stageu? Za vrijeme svirke C.O.F.-a je na ili zapravo pored Dannyja Filtha pao jedan scanner ili reflektor sa krova stagea, jer očito nije bio dobro učvršćen. I dobro, dešavaju se takve stvari čak i u besprijekornoj organizaciji poput ove na Metalcampu. Ali zanimljivi dio koji sam propustio, a kasnije čuo od očevidaca je bio taj što je Danny Filth vidno bijesan radi incidenta, bacio napravu u publiku (imajte na umu da je to teško više desetaka kilograma) i još je počeo bacati po publici ventilatore sa stagea. Ali mali Danny (jer fakat je nizak) očito nije znao da između ostalog ima posla sa balkanskom publikom koja ima politiku oko za oko, zub za zub, tako da je, prema pričanjima ljudi koji su to vidjeli, publika uzvratila na paljbu istom mjerom. Dakle prema stageu je poletjelo kamenje, boce, čizme i valjda sve što im je došlo pod ruku, tako da su zasuli Cradle kišom projektila i potjerali sa stagea, što je u konačnici rezultiralo ranijim izlaskom headlinera večeri i velikana rocka - Motorheada. Što reći o bendu uz kojeg su rasle generacije rockera, bikera i svih onih koji vole žestoku svirku? Mogu samo ponoviti riječi koje su već nebrojeno mnogo puta izrečene: žestok zvuk, Lemmy je pun energije bez obzira na godine, publika divlja i uživa, pjevajući uz Motorhead pjesme od riječi do riječi; jednom riječju - savršenstvo.

Bez obzira na 5 dana koliko je bilo ukupno trajanje festivala, posljednji dan mi je došao prilično brzo, ali je i meni osobno bio po bendovima možda i najjači i najzanimljiviji.

Na velikom je stageu svirku otvorio Eventide, nakon kojeg su nastupili Exterminator, Krypteria i Aborted. Nakon Aborteda na stage su došli legende žestokog heavy metala - Grave Digger. Iako su već svi dobro prešli pedesetu, po njihovom se nastupu to uopće ne bi primijetilo. Chris Boltendahl je podizao atmosferu svojim specifičnim vokalom, a kompletnu sliku je upotpunjavao ostatak benda na čelu s gitaristom Mannijem Schmidtom. Nakon Grave Diggera nastupio je bend koji mnogi nazivaju poveznicom metala i punka - The Exploited,makar mene osobno nisu uopće impresionirali: vokal Wattie Buchan je jedino što je ostalo od originalne postave, i sve što mogu reći jest da je to jedno jako bahato stvorenje koje valjda ni samo ne razumije šta pjeva, ali valjda publika to od njega i očekuje.

Nakon Exploiteda uslijedili su svima dobro poznati Sodomi, te nakon njih meni jedan od najdražih epic/power metal bendova, Blind Guardian koji su okupili preko 10 tisuća fanova i napravili "vraški" dobru atmosferu kombinirajući svoje žestoke pjesme s laganicama. Iako su osnovani još daleke 1984. godine, Blind Guardian su i dalje jako "svježi" bend koji okuplja oko sebe nebrojeno mnogo fanova čiji broj raste iz dana u dan. Kao što je dobro poznato, njihova glazba se oslanja na mitološke i fantasy teme te književni opus J.R.R. Tolkiena, trilogiju Gospodari Prstenova.

Večer i festival su zatvorili black metalci Immortal - izdržao sam samo dvije pjesme radi umora, ali i zbog toga što nisam fan te vrste muzike i tog benda. No činjenica je da su okupili mnoštvo fanova i vidjelo se da je velika većina tamo upravo radi njih.

Na Talent Forum Stageu istaknuli su se Spectre Dragon, Varg i Epsilon.

Na kraju bih htio pohvaliti organizaciju koja je stvarno više-manje sve predvidjela; imali su kvalitetne redare koji su dobro odrađivali svoj posao i nisu bili neumjereni u svojim "intervencijama" kojih tako i tako nije bilo mnogo. Van svirke mi se najviše svidio coctail bar na obali Soče gdje su se posjetitelji Metalcampa dolazili rashladiti u prilično hladnu Soču, ali su se i rashlađivali finim koktelima, i također, bilo je dosta štandova sa raznim suvenirima, majicama, cd-ima i pločama te nakitom, i naravno "kliznim" cijenama.

Što još reći osim da se vidimo tamo i sljedeće godine....