Live at Montreux 2004

Korn na jazz festivalu? O, da. Pogo u Stravinsky Auditoriumu? O, da.
DVD bez trunke dodataka? O, da, da.
To je u opis u formi SMS poruke i njenih 113 znakova sa razmacima. Ostatak do 160 može se popuniti emotikonom tipa :( ako ste fan ili :P ako niste ili vam je svejedno.

Sedamdeset i pet minuta u šestnaest pjesama reklamira se kao jedan od vrlo posljednjih nastupa u originalnoj postavi sa Headom na gitari i Silveriom na bubnju i to mu je jedina posebnost. Kao što je i poseban svaki kadar u kojem je Brian Head Welch uspravan pošto svira sagnut pod 95 stupnjeva. Mogao je priznati da izlazi iz benda zbog problema sa kralježnicom, a ne tvrditi da je pronašao Isusa u grudnjacima sa turneja.

Korn više ne valjaju previše. Baš kao i Metallica čiji singl One izvode u dvije i nešto minute između Shoots And Ladders i Freak On The Leash.

Korn, baš kao i Metallica opet, za novi album spremaju povratak prvobitnom zvuku te producentu prva dva albuma imena Rossu Robinsonu. Također, voljeli bi svirati opet sa Headom i odbjeglim bubnjarom Davidom, ali neki bi htjeli i nižu kamatnu stopu na namjenske kredite Međunarodnog monetarnog fonda pa se to ne događa. Kao niti povratak odbjeglih zrna u veliki nu-metal klip hibridnog Pioneer kukuruza zvanog Korn iz Bakersfielda, Kalifornija. Da odemo malo u patetične vode.

Set lista je hitoidna, slika je oštra, zvuk je jasan, DVD je snapshot jednog boljeg vremena i benda u formi kojemu se još moglo vjerovati kada se Jonathan prodere Are You Ready?, a da nemate petnaest godina i volite isključivo crnu boju.

 

Antonio Hadrović