Overloaded: The Singles Collection

Review

Pazite ovo, Sugababes kao takve okupile su se sa trinaest godina. Trinaest godina, Cijenjeni čitatelju™. Bilo je to 1998. godine, iste godine kada je u Saveznoj državi Kaliforniji zabranjeno pušenje na javnim mjestima, a Hrvatska dobila Njemačku sa 3:0 to ljeto na Svjetskom prvenstvu poslije kojeg smo svi bili Hrvati.
Te iste tisuću devetsto devedeset i osme godine tri djevojčice prosječne starosti trinaest i pol godina odlučilo je oformiti žensku skupinu koja će pjevati i plesati. I prodati nešto sitno milijuna ploča u svojoj sedmogodišnjoj karijeri. Te još k tome dodati činjenicu da su od tada pa do danas ubole otprilike isto hitova na top-ljestvicama (sedamnaest njih) od vremena Dianne Ross i The Supremes te Bananarame.

Ako zanemarimo kadrovske promjene u sastavu koji se počeo ponašati kao firma te da je od originalne trojke ostala samo Keisha Buchanan dok su ostale članice odlazile zbog trudnoće, svađa ili oboje; sastav je ostao u stanju izbaciti kvalitetnu pop-pjesmu sa rokom trajanja ne dužim od 90 dana bez obzira bio omot singla pasteriziran ili ne. Doduše, od njih se drugo i nije očekivalo. Da ne ulazim sada u tematiku intelektualne vrijednosti te vrste glazbe, koje, ruku na srce i nema jer su Sugababes ipak vrsta boy-banda koja je muškarcima draža jer ima bolja dupeta. Kraj priče.

Ali ipak, nota bene, one su prvi pop sastav koji je nastupio na poznatom rock festivalu u engleskom Glastonburyju 2003. godine bok uz bok sa herojima Manic Street Preachers, malo manje herojskim Radiohead i The Chemical Brothers koji bi u ljeto trebali doći u Zagreb. Impresivno društvo za dijeljenje pozornice, morate priznati.
 

Antonio Hadrović