Review
Novi album Cassandre Wilson obično se spominje u istom kontekstu kao i The Cole Porter Mix Patricie Barber, jer se u oba slučaja radi o songbook albumima, no s izrazitim autorskim pristupom. Cassandra Wilson je i prije obrađivala jazz, ali i pop standarde (Time After Time, Tennessee Waltz itd), a ovaj je album u cjelosti posvećen standardima izuzev jednog originala.
Izbor pjesama je dosta šaren i nije ograničen samo na Tin Pan Alley standarde – ima tu i latinoameričkog melosa (kultna pjesma Luiza Bonfe Black Orpheus, ili u originalu Manha de carnaval), bluesa (St.James Infirmary i Dust My Broom), i naravno standardi velikih američkih kompozitora kao što su Lerner i Loew, Harold Arlen, Ray Noble i drugi. Tu je i stari broadwayski hit Till There Was You, koji je postao najpoznatiji u izvedbi Beatlesa.
Jedna od najvećih kvaliteta Cassandre Wilson je to što jednako uvjerljivo zvuči u rafiniranim baladama i "rustikalnijim" blues pjesmama – dok u melodičnoj Black Orpheus stvara atmosferu elegantnog jazz kluba, u bluesu Elmorea Jonesa Dust My Broom zvuči kao originalna bluzerica s delte Mississippija.
Svaka od pjesama na ovom albumu biva preporođena: Cassandrin ansambl poznate kompozicije transformira kroz filtar latinoameričkih, afro-kubanskih ili pak funk ritmova. Tako kultni broj Duke Ellingtonovog orkestra Caravan dolazi u funk izdanju, kao i St.James Infirmary. S druge su strane pjesme sporijeg tempa i baladskog ugođaja, no ni tu Cassandra Wilson nije konvencionalna – inventivno fraziranje, odlični instrumentalisti i blago pomaknuti aranžmani uvijek unesu nešto novo u već bezbroj puta čuvene standarde.
Najugodnije iznenađenje na albumu dvije su sofisticirane balade, Spring Can Really Hang You Up the Most i The Very Thought of You, koje gotovo u cijelosti počivaju na efektu Cassandrinog evokativnog alta. Prvu pjesmu izvodi samo uz pratnju akustične gitare, a drugu samo uz bas, a rezultat je impresivan - koncept je naizgled jednostavan, no baš na minimalizmu se pokazuju najveći izvođači. U usporedbi sa svim tim pjesmama naslovna Loverly zvuči relativno konvencionalno, pa je pomalo neobično što je baš ta pjesma odabrana za naslov albuma, osim možda zbog kratkoće riječi ili eventualno ideje da su odabrani standardi "loverly". Jedini original na albumu je Arere, jedan pravi jam session u kojem najviše do izražaja dolazi ekspresivna grupna improvizacija, bazirana na afričkom glazbenom motivu.
Album je nastao u produkciji same Cassandre Wilson, i u suradnji s njenim starim suradnicima, što se i može čuti na albumu - uigrana svirka i spontane interakcije između izvođača veliki su adut svakog jazz albuma. Cassandra Wilson svima daje priliku da se iskažu kao samosvojni umjetnici umjesto da budu tek pratnja. Svi glazbenici su doista odlični, a treba spomenti i gostovanje velike jazz zvijezde – jedan od najvećih suvremenih trubača Nicholas Payton pojavljuje se na prvoj pjesmi, Lover Come Back to Me, sa svojim prepoznatljivo gipkim i svijetlim tonom.
Ovim albumom Cassandra Wilson nastavlja niz kvalitetnih albuma, kao i svoj dijalog s glazbenim nasljeđem, koje je započela još prije 20ak godina na svojim ranim albumima Songbook (1985) i Blue Skies (1988). Tako je Loverly je još jedan album koji potvrđuje vječni šarm standarda starih majstora – prije ili kasnije svi eminentniji jazz izvođači okušaju se u tom području. Dio cijele te priče je naravno i kronični manjak dobrih pop kompozicija u današnjici – desetljećima se nije pojavio pop kompozitor iole usporediv s Haroldom Arlenom, Cole Porterom, Frederickom Loewom i drugima, a nezaboravne melodije kao što su Black Orpheus/Manha de carnaval ili Caravan ne mogu se uopće naći u današnjem moru neprepoznatljivih poluartikuliranih pop pjesmuljaka koje jedino nosi imidž pjevača i drugi spin štosevi. Što je najinteresantnije, ove skladbe s albuma Loverly ili npr. The Cole Porter Mix Patricie Barber, nekad su bile smatrane "trivijalnom" pop glazbom, to je bio mainstream koji je "narod" slušao i pjevušio u kupaonici, a danas su relegirane u elitistčku domenu jazza. Ipak, nadamo se da će ovaj album doseći i širu publiku od fanova jazza, jer to doista zaslužuje.
Mirna Marić
/
