Review
Album ''Što ćemo raditi do kraja života'' Aljoše Šerića u izdanju Dallas Recordsa najjednostavnije možemo okarakterizirati kao prozor u njegov kreativni proces. Šerić je izrazito plodan autor koji je ponudio ambicioznu kolekciju pretežno ozbiljnih pop pjesama kojima je obilježio ulazak u srednje godine života.
Oni koji se nadaju čuti samo Šerićeve pjesme iznenadit će se kada pročitaju da dvije od njih, ''Zadnji'' i naslovnu ''Što ćemo raditi do kraja života'', potpisuje Anđelo Jurkas. Koliko god bio priznat njegov rad, Šerić će uvijek napomenuti kako ima problema s pisanjem teksta, međutim ovaj album pokazuje kako se to nimalo ne može uočiti u finalnom radu. Odlika ovog autora ta je poniznost jer on sam vjerojatno nije u potpunosti svjestan veličine svog talenta koliko god truda uložio u svoje pisanje. Poneke pjesme dokazuju kako još uvijek nije spreman zatvoriti vrata za Ramirezom, alternativnim rock bendom kojim se zapravo predstavio široj javnosti (''Trice'', ''Lažeš''), neke obiluju glazbenim utjecajima vokalnih grupa koje su dominirale pedesetih godina s kojima je usporedba potpuno neizbježna (''Glup''), ''Velike uši'' i već spomenuta ''Što ćemo raditi do kraja života'' vrsne su pop pjesme, ''Pjesme za Branku'' pomalo je teatralna i ironična, a ''Kučine'' pravi cabaretski broj. Šerić se pokušava ne ograničavati stilom i formom pa je gotovo svaka pjesma posve različita iako je pod općim pop nazivnikom.
Album nudi naizgled beskrajnu seriju Šerićevih intimističkih promišljanja i dnevničkih crtica i razumljivo je zašto se Šerić tek kao 40-godišnjak odvažio objaviti svoj prvi kantautorski album. Ovi snimci posjeduju ozbiljnost, ali jednako tako zahtjevaju odmak od prepoznatljive glazbe koju izvodi Pavel, kao što je razumljivo zašto je Šerić morao napraviti odmak od svog tadašnjeg rada kada je stvarao izuzetan prošlogodišnji album za Tonku, svoju suprugu. On je kompetentan autor koji pazi da se ne izgubi u vlastitoj stvaralačkoj zaigranosti koliko god to izgledalo zbunjujuće ostatku javnosti.
Dok bi obožavatelji Šerićeva rada trebali primijetiti da ova kolekcija pjesama nema strogo žanrovsko opredjeljenje, sveukupno ovaj album predstavlja uvjerljivu kombinaciju mnogih načina glazbene izvedbe. Album ''Što ćemo raditi do kraja života'' napravljen je ukusno i dobronamjerno te potvrđuje kako je ovaj tekstopisac/skladatelj/aranžer ''kod kuće'' u mnogim stilovima sa sposobnošću da napravi još jedan projekt s velikom dozom elegancije. Šerić je došao na jednu potpuno novu razinu u smislu kompozicije i produkcije s mnogo slojeva vokala i instrumenata, a sigurno je sjajan posao uradio i Jure Šešelja, koji potpisuje produkciju i miks albuma snimanog u RSL studiju u Novom Mestu. Uz sve svoje dugogodišnje suradnike, Aljoša Šerić je uistinu izdržljiv na našoj glazbenoj sceni.
Ivana Lulić
(Recenzija je preuzeta iz časopisa Cantus, broj 215)
/
