A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Motel Monaco | 4:16 | ||||
2 | Lawless Boulevard | 4:07 | ||||
3 | Ride | 3:19 | ||||
4 | Cut Me Loose | 3:41 | ||||
5 | Skyward | 4:04 | ||||
6 | Give It A Shot In Night City | 3:55 | ||||
7 | I'll Talk You Into It | 3:39 | ||||
8 | Neon Love | 5:40 | ||||
9 | Weeks In Oblivion | 4:36 | ||||
10 | Wasted Youth | 4:52 | ||||
11 | Really? | 4:02 |
Iako je prošlo neko vrijeme od kada je The Black Room izbacio svoj novi album Motel Monaco na svjetlo dana, nikada nije kasno napisati koju rečenicu o ovom meni zanimljivom bendu koji me poprilično ugodno izenadio ove godine na INmusic festivalu. Drago mi je da na našoj glazbenoj sceni i dalje ima tvrdoglavih ljudi koji se ne daju ubaciti u ralje masprodukcije instant hitova koji, istina, donose slušanost na radio postajama, ali nije u tome sve.
Riječka su to djeca koja se drže rock nasljeđa i vode ga na neki novi nivo raznolikošću melodija i svojim specifičnim zvukom koji se provlači kroz stvari koliko god na uho zvuče različito. Nekako smo navikli da albumi sadrže više-manje melodiozno slične melodije, no ovaj album nije takav. Pjesme su raznolike, dosta se razlikuju, a opet uklapaju u komplet i tako cijeli album daje sam sebi šansu da se svidi širem broju slušatelja, za svakog po nešto.
Zanimljivo mi je da su sve pjesme pisane na engleskom što im daje neku drugu dimenziju koja ih vadi van granica naše zemlje, zvuče svjetski, da se tako izrazim. Da mi je netko dao album bez da znam tko su i što su ne bih ih tek tako povezala s Hrvatskom. Odgovara mi to i sviđa mi se.
Naslovna pjesma „Motel Monaco“, zatim „Lawless Boulevard“ i „I’ll Talk You Into It“ izašle su i kao singlovi s ovog albuma i dobro ga najavile kao nešto vrlo zanimljivo. Sjećam se kada sam čula „Lawless Boulevard“ u živo, predobro zvuči, dinamična pjesma koja vuče da se vrti ponovo i ponovo.
Moji su favoriti „Wasted Youth” i „Neon Love“, glazbeno i tekstualno su mi nekako najbolje legle. Ženski vokal u „Wasted Youth” daje pjesmi neku posebnu dubinu, neku drugu dimenziju, dok „Neon Love“ gotovo da zvuči neonski što joj daje neki simpatični retro zvuk.
Cijeli album je jedno zanimljivo glazbeno putovanje u kojem se lako izgubiti i zatim ostati tako plutati neko vrijeme bez želje za povratkom u stvarnost. Zanimljiva je činjenica da je album publici ponuđen kroz digitalne glazbene platforme, a fizički nosač je napravljen u limitiranom broju samo za najveće obožavatelje i nije u prodaji. Ako ste vlasnik istoga, onda držite rijetkost u rukama.
Ovo za The Black Room nije prvo izdanje, 2016 su objavili prvi album „In This Town Lies A City“, zatim nakon toga EP „After Dark“ 2018. Kako vrijeme ide sve su bolji i definitivno zaslužuju pažnju publike i nemilosrdnih eterskih bogova. Želim im svu sreću u daljnjem radu, poslušajte ih nećete se razočarati.
Maja Knepr Šegina