The Bootleg Series, Vol. 13: Trouble No More 1979–1981

Review

Ovo luksuzno izdanje čini 8 CD-ova i DVD, i moram priznati, nije nimalo lako opisati ga u cjelini. Opisivati pjesme, kamo bih dospio? Obrađivati svaki koncert, pisati o svakom disku – ne, to ne želim! Želim vam ponuditi ukupan dojam ovog, u neku ruku impresivnog izdanja, naravno, iz moje vizure cijele te priče.

Prošlo je već dosta godina od kada sam u radijskoj emisiji ''Rock-oko'', u rubrici "Povijest rock 'n' rolla", obradio glazbeni opus ovog glazbenika. Da, na neki način drago mi je da i nakon toliko godina ta priča nije gotova i da se nastavlja, iako ovdje nije riječ o isključivo studijskom materijalu, već nam se nudi live-snimke i daju nam se Dylanovi koncertni nastupi u razdoblju od 1979. do 1981., ali i snimke s tonskih proba, neobjavljene studijske demo snimke te razne verzije istih skladbi. Na DVD-u dobivamo ''Trouble No More – A Musical Film" s dodacima kompletnih tonskih zapisa skladbi ''Ain’t Gonna Go to Hell for Anybody'', ''Precious Angel'' i ''Slow Train'', pored ''Shot of Love'' i ''Cover Down, Pray Through''. U te dodatke ide još i pjesma ''Jesus Met the Woman at the Well''  i to njezina tzv. ''alternate version''. Sve u svemu, za Dylanove obožavatelje još jedna poslastica iz ove trakavice ''The Bootleg Series''; za one druge, poput mene, možda je posebno zanimljiv koncertni materijal, dok za one treće... uh, pa tko bi toliko vremena proveo slušajući tog iritantnog ''meketavca''?

Kao što sam već napisao, meni osobno odgovaraju baš  ti koncertni materijali. Zašto? Kada se gleda to razdoblje Dylanovog ''prosvjetljenja'' i okrenutost kršćanstvu, nakon godina ''free life'', nakon buntovnosti, anarhizma, nakon oštrih tekstova osude svih društvenih normi, evo druge krajnosti. Dylan ulazi u vjeru, u kršćanstvo, i pjeva o Bogu, o kršćanstvu i duboko promišlja o svemu. Kod publike to izaziva podjeljena mišljenja i reakcije, od potpunog odbijanja do potpunog prihvaćanja. No, koliko znamo, to Dylanu nije prvi put. Naime, kada se na pozornici po prvi put pojavio s električnom gitarom, publika je doslovno ''prošvikala''! Fućkanje, urlanje, tjeranje s bine, bacanje ploča, očaj i potpuno odbacivanje njega kao glazbenika koji je izdao  svoje fanove. Ovaj put publika se buni jer Dylan pjeva gospel, pjeva o Bogu i kamo to vodi? Drugi dio publike prihvaća te njegove želje za promjenama, te Dylanove faze, jer to je zapravo u neku ruku i normalno. Pa, molim vas lijepo, kamo bi to vodilo ako bi netko nakon 76 godina života, nakon 58 godina bavljenja glazbom i nakon 54 godine od izdanja prvog albuma svirao i pjevao na isti način?

Ova 102 tonska u 4 i pol sata kontinuiranog preslušavnja mnoge bi otjerala već nakon prvog diska, a gdje je ostalih sedam, gdje je DVD? Dakle, treba se dobro pripremiti i krenuti slušati glazbenika koji je bio jedan od prvih koji je svirao folk-rock na što ga je potakla obrada njegove pjesme ''Mr Tambourine Man'' grupe Byrds. Jednako tako, među prvima je svirao country rock i americanu (poslušajte albume ''The Basement Tapes'', ''John Wesley Harding'' i ''Nashville Skyline''). Upravo je Dylan vlasnik prvog dvostrukog albuma u povijesti (''Blonde on Blonde'' iz 1966.), ali i prvog bootleg  albuma u povijesti rock glazbe, ''The Great White Wonder'' (1969.).

A eto, 3. studenoga Columbia/Legacy/Sony Music Entertainment donosi nam najnovije izdanje glazbene priče ''The Bootleg Series'', gdje nam se nude demo i live snimke iz, za mnoge prijelomne, ali i izuzetno nadahnute i stvaralački plodne faze velikoga Boba Dylana. Upravo na ovom izdanju možemo čuti, primjerice, pjesmu "Slow Train" u četiri vrlo različite verzije. I mnogi bi rekli, čemu sada to, čemu ponavljanja, čemu opterećivanja, ma daj, dosta je tog daveža i tome slično. Ali cijelu priču treba sagledati s druge strane i tada se počinje nazirati neki novi glazbeni  svijet i vizija. Tek tada se zapravo otkriva istina da je pred nama uzbudljiv, neobičan dokument  glazbenika koji zapravo otkriva svoj novi ''sound''. Čak i za Dylana to je doista nevjerojatno, to je zapravo ispjevani testament trogodišnjeg glazbenog razdoblja.

"Slow Train" postat će naslovna pjesma na ulasku u Dylanovu "kršćansku trilogiju", dok nam ti albumi – "Slow Train Coming" (1979.) , ''Saved'' (1980.) i ''Shot of Love'' (1981.) – daju tu apsolutno drugu stranu Boba Dylana. Mnogi su se tada zapitali je li gotovo s njegovim čvrstim individualizmom i lijevom političkom orijentacijom? Ma koga briga, njemu je to bilo ponovno rađanje, osobno, ali i kreativno. I da... nikako nemojte smetnuti s uma, Dylan je ikona rocka bez presedana. Svi znamo, Elvis je otišao, Beatlesi su se razišli, Lennon i Harrison su mrtvi, a neki ''novi Dylani'' nikako ne mogu zauzeti njegovo mjesto! Zašto? Jednostavno zato što to doista ni u kojem segmentu njegovog umjetničkog bića nije moguće! Dylan je bez ikakve zadrške ''one & only''.

Kada Dylan izvodi, primjerice, ''Pressing On", publika šuti, nisu pljeskali, oni su zaista ostali u pravom kolektivnom šoku. I da, takvih primjera ima cijelo brdo, kada je u pitanju legendarni ''Zimmy''.

''Trouble No More''' postoji u nekoliko izdanja, a ovo luksuzno koje vam predstavljam svakako je fascinantna glazbena priča. I za razliku od ostalih izdanja priče ''The Bootleg Series'', koja istražuju nedvojbeno produktivna studijska snimanja Boba Dylana, ti tzv. ''outtakes'' ovdje nisu primarni i stoga je ''Trouble No More'' zapravo živi dokaz Dylanove predanosti svim tim segmentima njegova života i rada u tom razdoblju.

Za sve obožavatelje ovog velikog umjetnika, ovo je još jedan dokaz zašto ga vole. Za sve druge, "Trouble No More: The Bootleg Series, Vol.13, 1979-1981 (Deluxe Edition)"  strašno je svjedočanstvo zašto je Bob Dylan tako značajan i respektabilan glazbenik. Na kraju krajeva, on je ipak jedan i jedini.

Mladen Lončar - Mike