Years Of Refusal

U svojoj pedesetoj godini i nekih 22 godine nakon raspada The Smithsa, Morrissey objavljuje svoj deveti studijski album. Na popisu pjesama se prva uočava All You Need Is Me, koja je već objavljena na kompilaciji najvećih hitova iz 2008. i to bi se lako mogao protumačiti kao nedostatak kreativnosti. No, nazovimo to tek optičkom varkom. All you Need Is Me okružena novim pjesama zvuči svježe kao da ni nije bila objavljena, a ovaj album iskri kreativnošću diljem gotovo cijelog albuma.

 

Kao kreativno se sigurno ističe When Last I Spoke To Carol, gdje su u odličnu pjesmu umiješani zvukovi mariachija i Enia Morriconea. Ženski vokal je iskorišten kao uvod u dvije pjesme: u Black Cloud ženskim govorom započinje elektronsko-gitaristička kombinacija, dok u That"s How People Grow Up sopran odlično kontrira žešćem rock zvuku.

 

Stavka koja Morrisey dovodi do pobjede je njegov moćan vokal. U uvodnoj Something Is Squeezing My Skull Morrissey je energičniji nego ikad, a najviša dionica je ostavljena upravo za riječ skull. Možda je to samo efekt, no zvuči fantastično. Isti efekt je iskorišten i na interesantnoj One Day Goodbye Will Be Farewell. Najintimnije Morrissey zvuči dok pjeva It"s Not Your Birthday Anymore, dok je vodeći singl albuma I"m Throwing My Arms Around Paris emocionalno pop remek-djelo. Album nažalost zamire u posljednje tri pjesme, najtragičnije u posljednjoj I"m OK gdje žestoko izmiksani vokal ipak zvuči nekako isprazno.

 

Years Of Refusal je moćan album, glazbeno i tekstualno, no mogu reći da bi ove pjesme i s lošijim stihovima i dalje zvučale odlično. Iako ostario, Morrissey je još uvijek živ. Ovaj album je energičan, vitalan, i da se sastoji samo do prvih devet pjesama, odmah bih ga proglasio najboljim albumom 2009. No ni ovako neće biti daleko od toga.

 

Ivan Glazer