Review
„A Perfect Circle“ je američka grupa koju trenutačno čine tri člana: Maynard James Keenan (vokali), Billy Howerdel (gitara, bas i klavijature) i Jeff Friedl (bubnjevi). Često ih nazivaju supergrupom, s obzirom da svi članovi imaju svoje matične bendove, odnosno aktivno surađuju u drugim projektima. Ovo im je četvrti studijski album, nakon „Mer de Noms“ (2000.), „Thirteen Step“ (2003.) i „Emotive“ (2004.). Odmah nam upada u oči da su ovaj četvrti album „Eat the Elephant“ (2018.) snimili i objavili nakon gotovo četrnaestogodišnje stanke. S obzirom da je „Emotive“ bio u stvari široka lepeza obrada tuđih pjesama (Johna Lennona, Marvina Gayea, NIN, Depeche Modea, Joni Mitchel i drugih), možemo reći da im je ovo prvi autorski uradak nakon uistinu dugog vremena. Album su najavili još 2017., kada su potpisali ugovor s izdavačkom kućom BMG, a njegovoj samoj objavi prethodila su čak četiri singla: „The Doomed“, „Disillusioned“, „TalkTalk“ i „So Long, and Thanks for All the Fish“.
Na albumu možemo naći dvanaest ujednačenih kompozicija koje zajedno čine poprilično skladnu cjelinu. Za sve pjesme tekstove je napisao Maynard James Keenan, a glazbu je potpisao multiinstrumentalist Billy Howerdel.
Prva je pjesma „Eat the Elephant“, laganog ritma i nježnog vokala, koja klavirom podsjeća na neke samostalne uratke Jacka Whitea. Tekst govori o velikom pothvatu kojega bi se trebalo prihvatiti, aludirajući kako na društvenu, tako i na političku situaciju. Slijedi „Disillusioned“, nešto bržeg ritma u prvom dijelu pjesme, koji isto uma vrlo efektan ambijentalni prekid. U tekstu je Maynard još izravniji: priča o dopaminu, neurotransmiteru u mozgu, koji ima velik utjecaj na raspoloženje i izvršavanje obveza, a kojega nam vjerojatno uništava moderno društvo i sveukupna prosječnost kojom smo okruženi. Zanimljivo je naglasiti da je Billy ovdje kao i na gotovo svim pjesmama odsvirao sve instrumente osim bubnjeva.
Iduća „The Contrarian“ kreće u laganijem ritmu i govori o opasnosti „onoga koji misli obrnuto od svih“. „The Doomed“ ima u znatnom dijelu naznaka metala, barem po grubljem vokalu i nešto žešćem ritmu. No, odjednom se sve stišava, prekida, dobiva neki prizvuk ozbiljne glazbe i sasvim novu dimenziju. Tekst je nihilistički, inspiriran biblijskim motivom govora Isusa Krista u kojem hvali „ponizne i krotke“. Nakon toga slijedi pjesma „So Long, and Thanks for All the Fish“, veselog početka, kojim se prati sarkastičan tekst o društvu preopterećenom materijalizmom i pomaknutim vrijednostima, glazbeno izuzetno kvalitetne razrade koju je ponovno gotovo u cijelosti odsvirao Billy.
„TalkTalk“ počinje u laganijem ritmu, ali kasnije poprima obilježja metala. Tekst govori o licemjerju pojedinaca koji govore o dobročinstvima, no riječima ne prate svoja djela.
„By and Down the River“ je još jedna skladba bajkovitog instrumentalnog početka s tekstom o potrazi za pravim putem. Na ovoj pjesmi bas je svirao Matt McJunkins, basist na turnejama grupe „Eagles Of Death Metal“. „Delicious“ je opsežna i zahtjevna skladba koja ima u sebi elemente dostojne nekih starih skladbi grupe „Queen“, a Maynard ovdje pokazuje i sposobnost promjene modaliteta i boje glasa. U neobičnom tekstu ironično se slavi događaj u kojem je netko napravio loš izbor i sada zbog toga plaća cijenu.
„DLB“ je opuštajući instrumental, kojim grupa vješto razdvaja prethodnu skladbu od nadolazeće, na momente agresivne i izuzetno impresivne „Hourglass“. Pjesma govori o pješčanom satu koji curi kada otkrijemo znakove upozorenja na koje ne reagiramo, kritizirajući ponovno političare i vladajuće strukture. Zvukovima reske gitare započinje „Feathers“, još jedna pjesma na kojoj je bas odsvirao već spomenuti Matt. Osim što je glazbeno razrađena do najmanjeg detalja te izuzetno dinamična, ima i izvrstan tekst koji se ponovno može tumačiti na više načina. Perje u pjesmi može simbolizirati ranjivost međuljudskih odnosa, ali i eventualni odnos čovječanstva prema Zemlji u globalu. Posljednja pjesma na ovom odličnom albumu jest „Get the Lead Out“ kojom se zaokružuje cjelina. Nakon što smo se razračunali s licemjerjem, nuklearnom apokalipsom, ovisnošću o tehnologiji, bahatim političarima, izvrnutim vrijednostima, treba se primiti posla, prijeći planine i nastaviti dalje.
Premda su ovim albumom napravili odmak od albuma prethodnika i u cijelosti ostvarili mekši i profinjeniji stil te tako vjerojatno razočarali publiku naviklu na njihove žešće stvari poput „Pet“ ili „Judith“. No, neka vas ne zbuni omotnica ovoga kompakt diska - „A Perfect Circle“ napravili su vrlo dobar album koji se isplati detaljno preslušati.
Ivan Dukić
/
« Mer De Noms 
