Preslušavanju ovog albuma pristupila sam bez ikakvog očekivanja. Mislim, što očekivati od benda kojeg tako i tako godinama nitko ne shvaća ozbiljno i koji uglavnom izvlači stara slava hitova od prije nekih deset godina? Papa Roach započeli su u nu metal eri, pa su svom zvuku polako dodavali više čišćih rock elemenata, zatim su odlučili začiniti i pop notama, dok su na ovom albumu, „The Connection“, odlučili ubaciti i elektroniku, jer dosad njihova glazba nije bila dovoljno isforsiran čušpajz.
Petnaest pjesama, pedeset minuta glazbe. Najiskrenije, nije mi to baš olako palo. No dobro, čovjek ne smije pristupiti ničemu s predrasudama tako da sam se potrudila vratiti u svoje početke otkrivanja „žešćeg“ zvuka i tome kako se i dan danas neki mali vražičak probudi u meni kad čujem „Last Resort“ ili „She Loves Me Not“. I evo me, preživjela sam tih pedeset minuta s, ne previše oštećenja jer sam se dosad naslušala svega i svačega, ali niti bogatija za neko magično izvantjelesno iskustvo.
Već spomenute elektronike ima u gotovo svakoj pjesmi, jer očito to puši trenutna MTV publika na koju očito samo i ciljaju ovi cool momci. Sve je to melodično, pjevno, jednostavnih tekstova ima za razne životne situacije, svatko može naći nešto što će mu se svidjeti itd. No ništa od toga ne odiše nekom većom i bitnijom kvalitetom, sve je to prosječno i nefascinirajuće. Isfurane melodije i neinspirirani tekstovi. Ali nećemo pretjerivati, kao da ova njihova ciljana publika i traži išta više.
Singl koji je najavljivao ovo izdanje možda je i jedina stvar vrijedna spomena. Riječ je o „Still Swingin“, za koju je snimljen i spot s temom zombi apokalipse, jer i to ekipa trenutno najviše puši. Nije da se nečime previše izdvaja od ostalih, osim da ima zborno pjevušenje refrena na koje sam uvijek slaba, ali bar nema toliko elektronike koju definitivno smatram viškom u ovakvim žanrovima. Mislim, dovoljan je jedan Linkin Park. Taj pozitivni manjak elektronike nastavlja se i u sljedećoj pjesmi „Where Did The Angels Go“, koja također spada u najsvjetlije točke albuma. Nakon toga sve kreće prema dolje. Sve ostale pjesme manje-više se temelje na istim stvarima, nigdje nikakvog odmaka, pomaka, poboljšanja.
Albumu bi više pristajalo ime „The Disconnection“ jer ovo nema veze s vezom. Očito da je bend s gubitkom Jacobyeve kilaže izgubio i želju za stvaranjem kvalitetne glazbe. Počeli su se šminkati, tetovirati, uređivati, a i zarađivati. Od sebe su napravili čisti MTV rock proizvod čime su oni, izgleda, vrlo zadovoljni pa im svaki album koji su izdali u zadnjih par godina zvuči dovoljno jednolično i isprazno da nahrani uši masama kojima ništa osim lakih nota nije bitno. Ali i to se cijeni, ipak je novac gotovo najbitniji u bilo kojoj karijeri, a kamoli ne u show businessu. Najčudnije od svega mi je izjava benda da se ovim albumom vraćaju korijenima jer ja to nisam baš prepoznala, pa sam se zapitala jesam li uopće ovaj bend slušala kao klinka, je li moguće da sve ove godine živim u ogromnoj laži i nalazim li se trenutno možda u nekom paralelnom svemiru kojeg nisam ni svjesna.
Osobna karta albuma
 |
||
| Izvođač | Papa Roach |
|
| Naziv albuma | The Connection | |
| Izdavač | Eleven Seven Muic / Dallas Records |
|
| Produkcija | James Michael John Feldmann Tylias |
|
| Datum objave | 2.10.2012. | |
| Snimano | - | |
| Posebna napomena | Standardno izdanje s jednim diskom | |
Popis pjesama |
||
| 1. Engage 2. Still Swingin  3. Where Did The Angels Go 4. Silence Is The Enemy 5. Before I Die 6. Wish You Never Met Me 7. Give Me Back My Life 8. Breathe You In 9. Leader Of The Broken Hearts 10. Not That Beautiful 11. Walking Dead 12. Won’t Let Up 13. As Far As I Remember 14. What’s Left Of Me 15. 9th Life |
||
| Linkovi | ||
      |
||
Still Swingin - Spot |
||
