Recenzije
×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Najiskrenije, u ovom trenutku zaista razmišljam kako započeti priču o Danu Deaconu i njegovom albumu America. Kako god okrenuli Deacon, America kao album ili Danovi prijašnji rad i njegovi antologijski nastupi u živo, stvar jednostavno ispada podjednako zanimljiva, uvrnuta i živopisna. Osoba je to koja izgleda kao plišani medo, ali medo koji je nabijen tolikom količinom energije, užitka u stvaranju glazbe i vještine prenošenja dobrih vibracija svojoj publici i svima koji se nalaze u njegovoj blizini, da se svaki čas čini kao da će na tom dobrom američkom teddy bearu šavovi kojima je satkan jednostavno raspucati i zasuti sve okupljene velikim oblakom euforije koja ga prati tokom stvaranja muzike.

No možda je najbolje krenuti od početka. Dan Deacon rođen 28. kolovoza 1981. godine na Long Islandu, američki je DJ, kompozitor elektroničke ali i klasične glazbe, performer, multiinstrumentalist, pjevač i još mnogo, mnogo toga. Za vrijeme školovanja na Babylon High School bio je član ska benda naziva Channel 59. Nakon srednje škole upisuje konzervatorij na sveučilištu u New Yorku i to smjerove kojih na našoj Glazbenoj akademiji zasigurno neće biti još barem dvadesetak godina. Naime upisao je elektroakustiku i kompoziciju računalne glazbe. Unatoč već stečenom glazbenom iskustvu i završenom konzervatoriju Dan se nekako pozicionirao kao autsajder. Moram priznati, ma koliko to neprofesionalno bilo, da sam i osobno neko kratko vrijeme imao svojevrsne predrasude prema osobi koja je meni tada izgledala kao netom diplomirani inženjer elektrotehnike, te koja se igra sa kojekakvim osciloskopima, generatorima signala i kojekakvim napravama kojima se on tada koristio pri stvaranju glazbe. S obzirom da sam prije studija ekonomije po struci bio Tehničar za elektroniku nikako mi nije bilo jasno kako taj čudak s napravama, koje sam redovito koristio za ispitivanje fizičkih parametara, proizvodi glazbu.

Priznajem, mišljenje sam promjenio za puni krug nakon njegova nastupa na šibenskom Terraneo festivalu prošle godine. Na žalost, festivalu nisam prisustvovao ali ono što sam čuo ili pročitao nagnalo me da Deacona shvatim kao vrlo ozbiljnog autora ali i obožavanog showmana. Od tada pratim njegov rad iako znam koliko sam propustio, jer se radi o iznimno radišnom momku koji je od 2003. godine snimio osam albuma. Preostalo mi je da od 2011. polako popunjavam rupe u poznavanju Dana Deacona i njegova rada.

Osobno, čovjeka bih nazvao guruom elektroničke, ali elektroničke u pravom smislu te riječi, glazbe iz razloga što se igrao sa stvarno čudnim igračkama, poput Wavetovog funkcijskog generatora ili DigiTechovim Whammyem ali bez gitare. Zvuk koji je tada proizvodio često je sličio na glazbu za animirane filmove zbog čega je često dobivao negativne kritike. Međutim on je nastavio svojim putem jer su ti valovi šuma i buke često bili i savršena partijanerska glazba. Tako je bilo od Goose on the Loose iz davne 2003. do Spiderman of the Rings. U tom periodu stvari su najčešće bili instrumentali. Vokalne dionice, ako su i postojale bile su pomalo omotane bukom i stavljene u drugi plan. Mala iznimka je, možda, Splish Splash s albuma Acorn Master iz 2006. godine. Simpatični je to tribute američkim zlatnim šestdesetim godinama i meni osobno jako zabavna stvar. S druge strane na spomenutom Spiderman of the Rings prva stvar Woody Woodpecker je totalna crtić stvar, featuring, nama poznatiji Pero Djetlić za koju jednostavno nisam mogao da ju ne stavim kao melodiju poziva na svoj mobilni uređaj.

Što se tiče Danovih nastupa, govorimo o jednostavno urnebesnom kaosu ali kaou na kojemu se svi zabavljaju, a pretpostavljam, Dan Deacon najviše. Neka je to vrsta stand – up nastupa, oprema je najčešće raštrkana među publikom a Deacon uvijek u sredini. Da je navikao biti u središtu događanja pokazao je i svojim političkim aktivizmom, točnije bio je jedan od zapaženijih javnih osoba na OWS - Occupy Wall Street protestima.

Ipak njegovo promišljanje o Americi kao zemlji nije počelo s OWS – om. On osobno navodi da uopće nije shvaćao da je Amerikanac dok 2007. godine nije otputovao u Europu povodom turneje i promocije tada njegovog zadnjeg, Spiderman of the Rings, albuma. Shvatio je da se na Ameriku gleda kao leglo svih ratova, koljevku konzumerizma i korporativne pohlepe. Međutim, kako je rekao, osobno je živio jedan sasvim drugačiji način života. Bio je pripadnik DIY scene, nastojao se distancirati od života u strahu i trošenja na pizdarije. Ipak bio je daleko od doma, prolazio nepoznatim krajevima ali je shvatio da bi i tu vodio vjerojatno isti način života. Pomislio je da ma koju subkulturu izabrao, ma koji način života vodio, on će uvijek biti to što je, Amerikanac.

Spomenuo je tako da je za vrijeme snimanja Bromsta odlučio dati albumu naziv koji ustvari ne znači ništa, te će svaki put kad ga neki novinar upita za značenje imena albuma slagati i izmisliti drugu priču. Album koji sljedi, međutim, zvat će se America u punom smislu te riječi. Zvučna riječ za veliku zemlju pomislio je sigurno.

Kako ustvari opisati Americu? Po meni je to album ceste jer je nastao u skladu s Danovim putovanjem uzduž SAD-a i promatranja krajolika, prirode, divljine. Doduše, putovao je vlakom, ne automobilom ali efekt je isti. Prva na albumu, Guilford Avenue Bridge je žestoki instrumental koji još pomalo podsjeća na period prije Bromsta. Ispričavam se, mala digresija, ako namjeravate slušati Dana Deacona, ovaj ili bilo koji drugi od njegovih albuma, pripremite i naviknite se na to da je prosječna duljina jednje njegove stvari oko pet minuta. Nekima predugo, meni taman. Nakon energičnog uvoda slijede meni tri jako upečatljive stvari, True Thrush, Lots, Prettyboy. Iznimno dobra True Thrush, sa svojim, za promjenu, blagim, bolje reći elastičnim basom koji zaista fantastično zvuči, kristalnim piano akordima, do prvih Deaconovih vokalnih dionica na ovom albumu. Moram spomenuti da će ljubitelji udaraljki na ovom albumu doći na svoje, na Americi ih je radilo čak četvorica. Nakon True Thrush, sljede treća i četvrta Lots i Prettyboy od kojih osobno preferiram Prettyboy, koju bi apsolutno ponio na putovanje, stvar za opuštanje, gledanje u daljinu i kontemplaciju. Ponovo izvanredni bubnjevi, piano, malo elektronike i puhački instrumenti. Za kraj prvog dijela albuma koji se ističe time što je lako slušljiv u biti jednostavan, moram spomenuti famoznu Crash Jam, na kojoj se čovjek jednostavno iznenadi koliko autorov vokal može biti uglađen. Ne znam zašto Dan tu činjenicu ne okrene u svoju korist u budućnosti.

Do kraja albuma slijedi drugi dio satkan od USA I - Is a Monster za čiji je naziv Deacon posudio ime jednog benda, USA II - The Great American Desert, USA III – Rail i USA IV – Manifest. Ovdje se nudi sve manje elektronike a sve više Danovih promišljanja i kompozicija za žive instrumente. U biti je i cijela kompozicija satkana upravo za Rail, osmu stvar na albumu, a onda je cijeli album satkan oko nje. Album zatvara Manifest. Slučajno zaboravljena elektronika? Kod Dana Deacona neće proći. Ta zadnja stvari, na Americi, kao da je njegov osobni manifest o glazbi i njegovom viđenju stvaralaštva. Što se tiče njegovih promišljanja u drugom dijelu albuma ona se svode na oprečne stavove i osjećaje o zemlji u kojoj živi. Ima li išta što realističnije opisuje cijeli album, ali i zemlju istoga naziva, od upornog koračanja prema slobodi tijela, duha i razmišljanja ili apsolutnoj propasti. Ne znam ali će vrijeme pokazati. Meni, osobno, America je izniman ljetni album simpatičnog momka sa trbuščićem i smiješnim naočalama.

Osobna karta albuma

Izvođač Dan Deacon
Naziv albuma America
Izdavač Domino
Produkcija Chester Endersby Gwazda i Dan Deacon
Datum objave 27. 8. 2012.
Snimano Domino Recording Co. Ltd.
Have Some Pizzazz Studios
The Chrome Dome
House O'Meara
3E Copycat Annex
Peabody institute
Posebna napomena Standardno izdanje s jednim diskom

Popis pjesama

1. Guilford Avenue Bridge
2. True Thrush
3. Lots
4. Prettyboy
5. Crash Jam
6. USA I: Is A Monster
7. USA II: The Great American Desert
8. USA III: Rail
9. USA IV: Manifest
Linkovi

True Thrush - Spot



Izvještaji



Symphonika On The Rock i treći put u Lisinskom


U klubu Boogaloo održan ZMF Media dan


Camille Bertault Quintet oduševio Tvornicu


Sjajan koncert The Tiger Lilliesa u Kinu SC


Trap Takeover na jednu večer preuzeo Kutinu


Zadruga rasturila u rasprodanom Hard Placeu


Songkillers nastupili u Tvornici


Kries u Boogaloo – autohtona hipnotička etno psihodelija


Urban&4 uz gudački orkestar nastupili u Šibeniku


“Ne igraj se s vatrom, slušaj ju!”


Slavlje života i glazbe velike Janis Joplin


Mondo Generator feat. Acid Row i Omega sun


Zagreb glazbom obilježio Dan Europe


JazzHR u Tvornici kulture


Galerija fotografija: Them Moose Rush, Zepaxia, Rens Argoa


Tihomir Pop Asanović veličanstveno obilježio 60 godina karijere


Opasna doza dopamina u Tvornici kulture – Baks


Matija Cvek održao koncert u Zadru


Lekcije Kojota na otvorenju 20. Culture Shock Festivala