Reality Killed The Video Star

Robbie Wiliams - glazbena persona čiji utjecaj ne treba podcijeniti. Uspješno se izdigavši iz boy band zvjezdice, Robbie je imao toliko sreće da nabasa na prave skladatelje i - zvijezda je bila rođena. Njegov već osmi solo album Reality Killed The Video Star još jednom pokazuje da Robbijeva karizma, ali i ambicija, zrači nesmiljenom žestinom.

 

Oporavljajući se od neprihvaćenog Rudeboxa, novi album neminovno nastoji napraviti zaokret prema maestralnom Escapologyju, što pokazuje i povratak Robbijeva suradnika Guya Chambersa (makar u jednoj pjesmi), kao i zahtjevniji materijal rocka, popa i disca koji isprva možda djeluje malo zbunjujuće, no nakon višestrukog slušanja ambiciozna cjelina postaje neobavezna pjesmarica za Robbijeve fanove. 

 

Uvodni singl Bodies možda će i zadirnuti pokojeg ortodoksnog kršćana stihovima Jesus didn't die for you, iako je riječ o vrsnom komadu pop elektronike koja se nastoji približiti Robbijevom najvećem hitu Feel. Ostatke Rudeboxa treba tražiti u nenapadnoj i rafiniranoj The Last Days Of Disco, polu-posveti odavno prošlim 80-tima.

 

Vrhuncima albuma istaknule su se odvažne balade Morning Sun, sa Robbijevim najboljim vokalom na albumu, i drugi singl You Know Me, vješto odrađena rapsodija koja obilježava cijeli album. Poletna i neobavezna Starstruck plijeni jednostavnim ritmom, dok se eksperimentiranje sa tekstom i pop melodijom prožima elektro nabijenom pjesmom Difficult For Weirdos, koja je lako mogla postati i psihodelična elegija. Ne treba zaboraviti niti plesno orjentiranu Do You Mind?, koja bi lako mogla postati treći single na albumu, i završnu Won't Do That, klasičnu rock pjesmu koja priziva Beatlese i Queen. 

 

Reality Killed The Video Star nije jednostavan album, možda čak niti neće ispuniti Robbijeva očekivanja, no neminovno je riječ o ozbiljnom glazbenom djelu koje, paradoksalno, treba neobavezno slušati.