U Rovinju je prošlog vikenda otvorena treća sezona Avantgarde Jazz Festivala, jednog od nekoliko istarskih festivala koji doprinose "jazz-decentralizaciji" Hrvatske i dovode vrhunske glazbenike na lokacije izvan Zagreba.
U petak je nastupio Rudresh Mahanthappa Gamak Quartet, odličan band "najboljeg alt sakosfonista današnjice" prema brojnim kritičarskim anketama. Mahanthappa je porijeklom Indijac, rođen u Trstu, već godinama eminentan pripadnik njujorške avangardne scene, a zanimljivo je da mu je ovo jedini europski koncert ove godine – nakon Rovinja vratio se u SAD-a i nastavio američku turneju. Na rovinjskom je koncertu predstavio svoj nedavno objavljeni album, "Gamak". Gamak dolazi od indijske riječi za melodijski ukras "gamaka", a indijski melos jedan je od glazbenih elemanata koji su nadahnuli ovaj album, koji usprkos "etno" elementima, ne spada u tipičan etno jazz. Mahanthappin kvartet spojio je avangardni jazz, post bop, progresivni rock, blues, funk, kao i glazbene elemente indijske, indonezijske i afričke glazbe. Etno elementi ne javljaju se u obliku "egzotičnih" ukrasa svirci, već nadahnjuju Mahanthappu i njegov bend na jednoj dubljoj i manje očitoj razini. U bendu nema čak ni egzotičnih instrumenata - uz Mahanthappu na alt saksofonu, tu su još David Fiuczynski na gitari s dva vrata, Richard Brown na basu i Gene Lake na bubnjevima. Uz odličnog Mahanthappu, treba izdvojiti Fiucznskija čija je gitara davala izuzetan ton čitavom bendu – proizvodila je fascinantno bogatstvo zvukova, te je na trenutke zvučala čak poput nekog puhačkog instrumenta. Kvartet je dao pravi avangardistički, žestoki nastup, no koji nikako nije lišen one vrste dopadljivosti koja dopire i do najšire publike. Bend je izveo većinom pjesme s albuma "Gamak" kao što su markantna Waiting is Forbidden (kojom su otvorili nastup), Wrathful Wisdom, Ballad for the Troubled Times i druge. Iznenađuje što publika ipak nije pokušala izmamiti bis, no možda je glad prevladala (pogotovo budući da je prije koncerta najavljen domjenak s istarskim specijalitetima u obližnjoj konobi), no sat i pol izvrsne svirke dovoljan je razlog za zadovoljstvo.
Sljedeći je dan nastupila poznata interpretatorica sevdaha Amira Medunjanin, koju smo nedavno gledali i u Zagrebu u VIP klubu, četiri večeri zaredom, te čiji je nastup najavljivan kao nastup "bosanske Billie Holiday". Laskavu titulu Amira je itekako opravdala – ne samo osjećajnom i sugestivnom izvedbom koja s lakoćom dopire do slušatelja, bili oni ljubitelja sevdaha ili ne, nego i čisto glazbenom kvalitetom čitave izvedbe, čemu itekako doprinosi i izvrstan prateći sastav u kojem se ističe pijanist Bojan Zulfirkapašić (Bojan Z) koji već godinama djeluje u Parizu, gdje je ostvario međunarodnu karijeru. Na perkusijama je nastupio libanonac Bahar Kalife, na basu Nenad Vasilić, a zanimljivim jazzerskim aranžmanima bend je dao novo ruho ovoj staroj glazbi, pri čemu su posebno inovativni bili pijanistički pasaži Bojana Z. (no koji je klavir koristio i kao perkusionistički instrument). Kvartet je predstavio avoj najnoviji album "Amullete”, posvećen prvenstveno sevdahu, te makedonskoj narodnoj glazbi. Amirina interpretacija sevdaha nije toliko nekonvencionalna u smislu udaljavanja od originala, no ono što je čini posebnom je duboko proživljena, meditativna izvedba koja se jedne strane čini jednostavnom, a s druge strane prepuna je finih nijansi i detalja kojima daje osobni pečat ovim starim i mnogo puta čuvenim pjesmama. I prateći instrumentalisti našli su fini balans između diskretne "pratnje" koja pušta melodiju u prvi plan, i kreativnih sviračkih pasaža i jazz-improvizacija koje su predstavljale zanimljiv kontrapunkt melodijama sevdalinki. Čuli smo klasike kao što su Kad Puhnuše Sabahzorski Vjetrovi, Grana od bora, Kahvu mi draga ispeci, Hajde Jano, Što te nema (samo uz pratnju jednog sarajevskog gitarista koji je tijekom ove pjesme zamijenio na pozornici Amirin bend), a koncert je završila dvostrukim bisom kojeg je zaključila još jedna predivna pjesma Alekse Šantića, Emina. Ovu je legendarnu pjesmu, jednu od onih koje su, kako je rekla Amira, svojevrstan simbol jedne zemlje i naroda, izvela a cappela, i bez konvencionalnog ponavljanja refrena, osim na samom kraju. Tko još nije bio uvjeren u titulu "bosanska Billie Holiday" sigurno se uvjerio tijekom ove prekrasne interpretacije koja je odisala emotivnošću, ali i čistom glazbenom ljepotom.
Publika je tijekom cijelog koncerta reagirala vrlo emotivno, a posebno na ovu izvedbu, koja je bila savršen završetak nastupa. Rudresh Mahathappa i Amira Medunjanin pružili su rovinjskoj publici izvrstan glazbeni doživljaj, a Avantgarde jazz festival nastavlja se 24.5. nastupom Otis Taylor Contrabanda.
