Treći dan, subota, ugodno me iznenadila varaždinskim bendom Dub General, koji su svirali prvi, počevši točno u devet. Sebe definiravši kao reggae pop, imali su predobar ženski vokal koji je bilo milina slušati. Udaraljkaš je čak u melodične zvuke uspio uspješno ukomponirati i didgeridoo. Iako su po mom mišljenju bili pravo iznenađenje i puno bolji od nekih poznatijih, ipak nisu uspjeli okupiti zasluženi broj ljudi i mislim da se to ne može opravdati niti prokletstvom prvog benda koji se pojavljivao kroz prva tri dana.

Nakon sat vremena, na pozornicu izlazi srpski Drum`n` zez, koji smo simbolično dočekali jedući odlične palačinke. Početak je bio obilježen osmominutnim nastupom dvojice udaraljkaša, kojima se naknadno pridružuje vokal i dvije žene kao prateći vokali. Inspirirani morem, ljetnom su melodijom stvorili dobar ugođaj, upotpunivši cjelokupni dojam havajskim stilom odijevanja. Iako mi je njihova Palačinka odlična stvar i nije da su mi druge loše, ali jednostavno nisu nešto što me se posebno dojmilo. Ipak, sve su nadopunili zezancijom s publikom, tako da je koncert prošao prosječno.

Oko dvadeset do dvanaest počinje Paprika Korps, Poljaci kojima se veselilo stvarno mnogo ljudi. Uspješno eksperimentirajući s heavy reggaeom okupili su zavidan broj publike i napravili pravu žurku. Svirajući nešto manje od sat i pol, ipak su imali dovoljno snage vratiti se na bis. Za njihov nastup i atmosferu u publici, samo riječi hvale.

Oko jedan i petnaest na pozornicu dolazi Popay i Kingstoned sound. Ubrzo im se pridružuje Target i Popayeva dva prijatelja iz Slavonskog broda. Popay je inače naš domaći čovjek koji je počeo s nastupima 2003., kada se u Zagrebu otvorio Kingstone reggae cd & vinyl shop i otada miješa reggae, dancehall i dub. Na koncertu se okupilo puno, poprilično raspoloženih ljudi koje je posebno digao Bum i Koke linija. Pohvala Kingstoned soundsystemu koji je držao odličan tempo. Iako je imao dobre pokušaje ubacivanja ekoloških poruka, ipak mu malo zamjeram stalno prekidanje stvari bez obzira koliko publika bila zainteresirana. Inače Kingstoned super, Popay odličan, spontan i prirodan na stejđu i posebno ljude obradovao spuštanjem među publiku.

Nakon sat vremena Popay i M.I.S.T.Y. odlaze, a ostaje samo Soundsystem, ali se oni ponovno nakon nekog vremena vraćaju na kratko. Oko pola tri na stejđ dolazi britanski Raga Twins, komponirajući raga, dancehall, jungle, hip-hop, d`n`b ritmove, zajedno s njemačkim Tricky D iz Berlina koji još od 90-ih miješa jungle, dub i breakbeat. Svoj prvi nastup u Hrvatskoj odmah su počeli žestoko i taj tempo zadržali do kraja. Za dobrodošlicu se popela cura iz publike i zaskočila jednog od njih, te se okrenula i otišla kao da se ništa nije dogodilo. Dobila sam dojam da će se ubrzo ponovno vratiti. Svirali su do četiri i s vremena na vrijeme umiksavali Prodigy koji je na tom žestokom ritmu savršeno odgovarao. Tijekom sva tri dana, dojam na main stageu je tijekom koncerata upotpunjavao VJ-ing njemačke Queps Visual Art Group i naših DISgirlz&ONEboy.

Zadnji dan festivala, u nedjelju, veliki broj ljudi je već otišao i tako su se i koncerti prebacili na pozornicu na kojoj su prvih dana boravili samo Soundsystem. To je ispao pun pogodak jer je broj ljudi pred manjom pozornicom bio proporcionalan broju ljudi na main stageu ovih dana prije. Na tom dijelu Monumenata nalazio se Vege bar i Tea Saloon. Tea Saloon poluotvorenim šatorom natkriti tepisi na kojima se u istočnjačkom stilu sjedilo na velikim, ugodnim jastucima. Ukrašeno do detalja malim turskim lampašima na stolićima i većima koji su visili sa strane, cijelo smo nedjeljno poslijepodne proveli na čaju od mente za samo pet kuna. Popodne se izležavajući po podu, a navečer sjedeći i slušajući Joke, Red Five Point Star i FMR Brass Band, filozofirali smo o Einsteinovoj teoriji relativnosti.

Oko deset je na pozornicu došao slovenski bend Red Five Point Star koji se u sat vremena poigravao sa ska ritmovima pomiješanim s punkom, jazzom, rockabillyjem i swingom. Napravivši i zadnji dan dobru atmosferu na manjem, ali jednako veselom podiju, svirali su provjerene hitove kao što su Sunday Afternoon, te Mala Vida od ManuChao, te Walking on sunshine. Oko jedanaest su se iz gomile ljudi čuli samo zvuci vesele limene glazbe. FMR Brass Band nastupao je među ljudima, oduševivši performansom, stilom i izvedbom.

Desetak članova ove vesele skupine izmjenjivalo se svirajući solo na svojim instrumentima uz pratnju grupe i pljeska publike. Njihov nastup trajao je pola sata, dok na pozornicu nije izašao Joke. Joke su inače Francuzi koje smo već imali prilike gledati prošle godine na brucošijadi FER-a. Svirali su dugo, dosta dobro i živahno uz dobru podršku publike. Nakon njih ponovno kratko svira FMRBrassBand popunjavajući pauzu do Djmawi Africa. Nakon dobrog i prosječnog početka, uputili smo se na trance floor Ministarstva psihodelije. Tamo su se u odlično uređenom prostoru za čiju se dekoraciju pobrinuo Marsroom, izmjenjivali Alen, Ben, Dovla, Nesho, Njax, Pipal, Sale, Sykosonik, Twisted twins i Val Vashar, svi redom iz Pule i Zagreba.

Super psihodelični ugođaj stvarale su velike svjetleće gljive pod UV rasvjetom, gdje smo se plešući super-ultra-kul robot ples, utopili u zaluđeno mnoštvo.

Inače na Soundsystem stejđu nisam baš uspjela previše toga vidjeti, jer su u isto vrijeme bili koncerti, ali ono malo što sam vidjela i čula od drugih, čini mi se da je bilo ok i da usklađenost vremena koncerata tamo gore na main stageu i dolje nije ispraznila podij pred pozornicom. Nadam se da ću sljedeće godine moći to nekako bolje uskladiti jer su imena koja su nastupala bila poprilično poznata i kvalitetna.

Tako je polako dan dolazio, a noć se primicala kraju. Šatora je u kampu bilo sve manje, a i već poznata lica počela su odlaziti. Nije nam preostalo ništa drugo nego se pomiriti sa činjenicom da je peti Seasplash završio i da se nakon duge zime opet možemo veseliti sljedećem. Suzom u oku, grčem u nogama i opeklinama po tijelu, pozdravili smo se i mi sa Monumentima, Seasplasom i najfinijim čajem od mente.