Review
Imagine Dragons, proslavljeni po albumu Night Visions, ove godine objavili su svoj dugo očekivani album Smoke + Mirrors. Ulazeći kategoriju komercijalne glazbe, čija motivacija ne odiše nikakvim stavom ni porukom već joj je kranji cilj zaraznim melodijama zabaviti, postigli su u proteklih nekoliko godina veliki uspjeh, iza sebe ostavljajući nizove rasprodanih koncerata. Žanrovski tek jedva smješteni u kategoriju alternativnog rocka, glavni adut ove grupe jest njihova strast za teatralnim. Upravo se ona očituje u nastupima koliko i na samoj izradi pjesama, a hitovi poput It's Time i Radioactive odišu mješavinom hip hopa i onog što možemo nazvati modernom rock glazbom. Uz to izrečeno, ova grupa je za sebe stvorila karijeru koja se temelji na hiperboliziranju emocija tretirajući svaku pjesmu poput svojevrsne himne, masivnim bubnjevima i preprodukcijom oslikavajući adekvatnu sliku mainstream scene uz rijetke trenutke stvarne stvaralačke genijalnosti.
U sličnome stilu kao i njegov prethodnik, Smoke & Mirrors dolazi energično sa zaraznom I Bet My Life. Kao jedan od dva singla sa albuma pjesma je u rekordnom vremenu postala velik hit, očitujući jedan od rijetkih trenutaka nehiperbolizirane emotivnosti od ove grupe. Zvučeći iskreno te sasvim izvan vlastite zone ugodnosti Dan Renyolds donosi nam svojim prodornim vokalom jedan od onih već spomenutih trenutaka genijalnosti, očitujući iskren potencijal ove grupe. Bolji uvod u album će se teško naći, time više jer ga ostatak pjesama ni približno ne slijede u stopu. Dok određeno mješanje glazbenih žanrova cijeni pa čak i divi, Smoke + Mirrors ipak taj pojam donosi na sasvim jednu novu razinu. Pa tako na albumu možemo pronaći pravih gulaš glazbenih žanrova i podžanrova; od hip hopa, garage rocka, dance rocka, elektronike, R&B-a te drugih. Time album više djeluje kao sasvim slučajno nabacana hrpa pjesama, u krajnosti tematski nedorečena te sasvim pretjerana. Upravo zbog toma ostavljaju dojam kao da oni sami ne znaju što bi točno svirali pa ovime ubacaju pomalo svega, u svrhu dobivanja čim boljeg rezultata, time lišavajući album konkretnog početka i kraja.
Gotovo egzistencijalno izgubljeni, ovo ostvaranje podbacuje u svojim počecima, no to ne znači da je u potpunosti bez šarma. Pa tako Shots iskazuje impresivnost Renyoldsovih vokalnih sposobnosti u najboljem svijetlu kroz zarazan ritam i odličan hook, dok je u stopu prati jednako zanimljiva Gold sa snažnim hip-hop utjecajem koji vuče prema razdoblju 40-ih. U nastavku iz standardne palete iskače i The Unkown sa ugodnim pozadinskim klavirom te plesnom progresivnošću podsjećajući na bolju stranu ovog ostvarenja . Kada je u pitanju ostatak albuma, većina pjesama se na ovaj ili onaj način vraća unutar kalupa stvaranja kojeg smo već ranije spomenuli. Iznimka tome jedino može biti I'm So Sorry koja u najboljem slučaju dolazi kao cheesy rock balada koja podsjeća na nešto što bi pronašli na Nickelback albumu. Zaključno, bez obzira na priljev raznih žanrovskih utjecaja Imagine Dragons i dalje uvelike djeluju unutar istog kalupa, rijetko se odmičući od onog provjerenog i dobro uvježbanog.
Branimir Hrženjak
