Teško je bilo doživjeti katarzu kroz Interpol. Dobro kaže kolega, linearni post punk, koliko god da je dobar i koliko god uživali u njemu, nije materijal za zatvaranje. Međutim osjećaju finala i konca doprinijela je kišica koja je potopila bis Interpola te natjerala ljude na bježaniju doma ili pod neki od mnogobrojnih šatora.
A pod jednim od tih šatora, u Hidden stageu, svoj su set u pravo vrijeme započeli General Elektriks. Jer hidden je bio pun kad su Hervé Salters udario po svojim vintage klavijatura. Teško je reći da je njihov nastup bio finale, a opet nije niti after, jer nije bio baš toliko kasno. Tu negdje između. Ako ste imali energije, šteta je bilo propustiti ga.
Prije nekoliko godina, General Elektriks nastupili su na glavnom stageu, i isto napravili dobru atmosferu. No ovaj nastup na Hidden stagu, u manjem prostoru i puno kasnijem terminu je ispao kao pogodak točno u sridu.
General Elektriks nude jedan visoko energetski nastup s puno oktana u sebi. Čisto sumnjam da je makar 30 % ekipe pod dupkom punim šatorom hiddena znalo više od 1-2 pjesme, ako i toliko, no skakali su svi. Nemoguće je ostati ravnodušan kad Salters s federima u nogama đipsa dok svira svoj stari synth. Suludi basevi i gitare i njihove budalaste koreografije šire samo pozitivnu vibru. A kad ste zadnji put vidjeli da u pop glazbi tip skače oko vibrafona? Kad je uopće netko u pop glazbi koristio vibrafon? Boško Petrović na stereoidima?
Izveli su oni svoje standardne uspješnice kao „Raid the Radio“ i „Helicopter“, te novije stvari kao „Different Blue“ s aktualnog albuma „Carry No Ghosts“, kao i klasik „Tainted Love“ koji je uvijek zicer u bilo čijoj izvedbi, no svaka pjesma je pobrala simpatije i tjerala na još više plesanja. Kiša je u međuvremenu prestala, ispadala se i malo odmorila, no umorne noge nisu prestale hopsati. Samo se zemljana prašina dizala visoko pod svodove Hiddena. Iako nije prava završnica, na dobar način smo se oprostili od INmusica.
