Review
Dave Mustaine se vratio i nakon borbe s pandemijom, rakom i (ponovnom) promjenom postave rezultat je više nego upečatljiv.
Čak i die hard fanovi Megadetha priznat će da je posljednje pamtljivo što su napravili „Dystopia“, a od toga je prošlo 6 godina.
„The Sick, The Dying... And The Dead!“ je bolji od spomenute „Dystopie“ i ulazi u top 10 metalnih uradaka iz 2022. godine.
Za fanove obavezna lektira, a za one ostale svakako vrijedno razmišljanja i odlaganja u arhivi albuma iz protekle godine.
Ono što odmah odvaja ovaj album od vrlo, za Megadeth čudnog, prethodnika „The Super Collider“, je povratak korijenima. Žestoki trash, solaže i rifovi – esencija Megadetha. Iako su uvijek gledani kao oni 4. iz velike Četvorke, uz izuzeće Slayera, uvijek su ostali vjerni svojim glazbenim korijenima (osim spomenutog isklizavanja iz tračnica sa Super Colliderom) i s Megadethom si uvijek znao što možeš očekivati, a uvijek bi dobio i više od toga.
Tako je i s ovim albumom. Čisto tehnički podaci: 14 pjesama – sve iz pera Mustainea, a glazba je ili Daveova ili u kombinaciji s gitaristom Kikom Louireirom.
Nemojte sada očekivati beskompromisne udare, ali svaka od pjesama uspijeva prenijeti svoje djelovanje na individualan način, a opet u simbiozi cijelog albuma.
Na primjer „Life in Hell“ i zaključna „We'll Be Back“ su baš divlje i svježe, „Soldier on“ kao šakom u glavu, a „Dogs of Chernobyl“ opisuje tu tragediju gledanu očima ostavljenog u katastrofi.
„Sacrifice“ ima neku Black Sabbathovsku atmosferu, a moj favorit je „Night Stalkers“ posebice zbog moćnog i upečatljivog ICE-T gostovanja.
Svaka pjesma je prožeta odličnim solažama, a i s posebnom pažnjom ugrađenih sitnica (dječji glasovi i zvona i uvod na ruskom u „Dogs of Chernobyl“, flauta u „Night Stalkers“, pozadinski glasovi u „Mission to Mars“…)
Za sam kraj albuma ostavljena je jedna mala digresija u glazbenom stilu „World is on fire (Burning hell), ali s obzirom na Sammya Hagara koji je gost, to se moglo i očekivati. I hommage Jello Biafri i Dead Kennedysima obradom njihove „Police Truck“.
Osim svega napisanog istaknut ću i odlične tekstove Dave Mustainea. Posebice u „Dogs of Chernobyl“, „Sacrifice“ i „Night Stalkers“.
Kao zaključak se može napisati da su Dave i ekipa u povratku i to žestokom povratku nakon gotovo 6 godina. „The Sick, The Dying... And The Dead!“ je upečatljiv znak života i snage koju bend još uvijek ima. Glasa koji ih prati da su ekscentrični i ponekad samozatajni i povučeni neće se rješiti dok god sviraju, ali ovaj album je pogođen maksimalno i tekstualno i glazbeno i energijom koju daje.
Megadeth su se vratili na velika vrata i baš su zabavni.
Robert Katalinić
/
« Dystopia 
