Review
In Time je drugi CD domaćeg autora iz Zadra koji je u stvaranje vlastite elektronike krenuo cijepljen višegodišnjom karijerom DJ-a. Početne uzore pronašao je, kako sam kaže, u glazbi velikana poput Jeana Michela Jarrea, Kraftwerka, Vangelisa i drugih preko kojih je vrlo brzo uspio doći do nekog svog modusa.
In Time je ambijentalni album eksperimentalne elektronike koji bira najekonomičnija sredstva, najugodnije tonove i najfleksibilnije melodije. Nešto što se, recimo, u 90ima znalo napraviti bez greške a što se danas češće doima hladno i programirano nego dobro. Srećom, Marcellu je pošlo za rukom izvesti vrlo kvalitetnu cjelinu koja od prve govori da iza nje stoji iskustvo i mnogo razmišljanja o vlastitom radu.
Lagala bih kad bih rekla da je album podjednako jak u svim svojim segmentima ali i one slabije sasvim efektno kompenziraju privlačniji dijelovi. Općenito, In Time u sebi nosi vrlo izražen osjećaj za mjeru i melodiju koji je teško opisati jer je prije organski nego rezultat gotove formule. Tijekom slušanja to postaje savršeno jasno i pravi je užitak osjetiti i identificirati te tokove koji se uvijek mijenjaju sekundu, dvije nakon što pomislimo kako bi se mogli promijeniti.
Ne sjećam se više kako se zove ona igrica s uličnim trkama u Tokiu koja se odvija u realnom vremenu, ali sjećam se glazbe i ova Marcellova je upravo to. Sam voziš po gradu usred noći i kreiraš vlastitu igru; trijezan, smiren, pripremljen na sve, bez nedoumica i nepotrebnih šokova. Nema odbrojavanja, pritisaka, dva u noći je u Zagrebu, dva u noći u Japanu. Istovremeno si dio svakog vijadukta i svake staklene fasade koja te okružuje i apsolutno sam, prepušten svojim ograničenim procjenama. Možda sam sad otišla predaleko ali kladim se da nešto od tih relacija leži i u Marcellovom djelu premda je on prije na umu imao duhovne vertikale a ne čelične konstrukcije.
Ono što me malo zasmetalo je javljanje prirodnih zvučnih zapisa u In Memory Of Tsunami Victims. Još jednom napominjem, to sam ja, a za mene je elektronika apstrakcija bez premca, u svojoj formi toliko savršena i sposobna reći sve da joj stvarno ne trebaju dodatna simbolična značenja. Inače izvrstan album, apsolutno iznad svih mojih očekivanja. Šteta da dosad nije dobio pažnju koju zaslužuje. Za Marcella se ne bojim, samo da ne gubi entuzijazam. Kvaliteta i iskustvo već su tu.
Marina Vukman
/
