Review
Prosječnog čitatelja bilo kojeg od naših glazbenih portala, vjerujem, više nema potrebe detaljnije upoznavati s radom kantautora J.R. Augusta: album "Dangerous Waters" s kojim je ovaj radišni Zabočanin osvojio prva mjesta ne samo na kritičarskim godišnjim inventurama i dodjeli Porina, već i na komercijalnim top-ljestvicama, predstavio ga je kao nadobudnog, ali i već prilično profiliranog i ambicioznog, pritom nadasve pismenog autora sposobnog iznijeti pred svoj auditorij cijeli jedan impresivno osmišljen i sugestivan svijet. Umijeće koje postaje sve rijeđe, ako smijem dodati. Umijeće koje bi trebalo biti i sredstvo i svrha svakom revnom kreativcu, a koje je J.R.-u priskrbilo za našu scenu zavidno širok i vjeran krug slušatelja i fanova.
Izvan scene znan kao Nikola Vranić, učitelj engleskog jezika i veliki zaljubljenik u prirodu (dijelimo fascinaciju Gorskim kotarom, ako smijem primijetiti) i ribolov na tekućicama hrvatske kontinentalne pastorale, do svoga je hvaljenog prvijenca došao strpljivo, pokazalo se i pametno, bruseći svoj glazbeni izričaj kroz niz EP-jeva, koji su nedavno skupljeni (bar oni koji nisu postali integralni dio albuma) na neminovno zapaženoj kompilaciji "Murky Waters". Ta svojevrsna naknadna nulta epizoda ove lijepe glazbene priče ne samo da je opravdala panegirike "opasnim vodama", već je učinila logičnim i još jedan korak prije nekog novog studijskog albuma. Taj se korak upravo manifestira u raskošnom koncertnom albumu "Live at Hrvatski glazbeni zavod".
Snimljen na rasprodanom koncertu sa zborom i bendom održanom sredinom veljače, dakle, u sam sumrak pred dugu pandemijsku noć, dvostruki album (kao i blu-ray izdanje) "Live at Hrvatski glazbeni zavod" dolazi nam sada kao vrijedan dokument ne samo s kraja jednog, po pitanju javnih nastupa i okupljanja bezbrižnijeg doba, već i Vranićeve izvođačko-autorske kulminacije pred rad na, nadajmo se, skorom novom albumu. Gotovo predvidljivo, neka nova poglavlja su i najavljena čak dvjema novim pjesmama – "The Misanthropist" i "The Exorcist" – koje već samim svojim naslovima možda najavljuju i strukturu buduće zbirke. No, na budućnost nećemo previše trošiti riječi, jer puno je toga lijepoga prije sedam mjeseci zabilježeno ovdje, sastavivši jedan rasni koncertni album.
Rekao bih, album kakav glazbenik Augustova profila zavrjeđuje i, uostalom, prije svega samome sebi duguje. Možda pjesme i nisu toliko radikalno drugačije da bi olako otpuhale moguća zlobna naklapanja o pukom kapitaliziranju svježe stečene slave, ali su dobile posve nov prostor u kojem mogu funkcionirati, dašak svježine i jedan, u svjetlu razvoja događaja s karijerom svoga potpisnika, posve nov kontekst. Dodane finese tipa gudačima sjajno ovijena "Change of Seasons", saksofonom prešarana "Crucify Me", skretanje u pravi triler u završnici "River Runs Through", kratki kuderovski uvod u "Black Limousine" (svojevrsni mini hommage temi iz kultnog "Paris, Texas", stasaloj pak na prelijepoj "Dark Was the Night, Cold Was the Ground" Blind Willieja Johnsona) ili pak osjetno raspoložena, zaigrana izvedba "Womanizer", skladbe koja to baš i traži, mali su bonusi i otvorene staze za dugi život pjesama koje sve redom imaju bogat potencijal dugo ploviti vodama koje možda trenutno još jesu "opasne" ili "mutne", ali lako mogu postati kristalno čisti potoci.
Što se već navedenih novih pjesama tiče, J.R. August vješto prihvaća ulogu barskog zabavljača ("The Misanthropist"), ali sa snažnim osjećajem za svaki detalj, čiji će kovitlac iznijeti "The Exorcist", pjesmu kojom se na vrlo lepršav način dotiče vrlo osjetljive teme o kojoj mnogi vole pričati priče a da ne poznaju ni same osnove (sada mi na pamet pada uistinu urnebesno loš film "Egzorcizam" Dalibora Matanića). Sudeći po tim priloženim novitetima u repertoaru, izgledno je samo da nas čeka još mnogo toga zanimljivoga kad je ovaj glazbenik u pitanju. Do tada, pedanterija koja obavija ove koncertne izvedbe u isto vrijeme guši i otkriva nove potencijale pjesama koje su svoj koncertni zapis definitivno zavrijedile – to je ono što dobivamo s "Live at Hrvatski glazbeni zavod": iznimno korektan koncertni album koji je svome potpisniku istodobno i poligon i pokazni dokument, fešta i do detalja razrađen performans, best of kajdanka i zaokružena glazbena predstava.
Nedugo nakon ovog koncerta Hrvatski je glazbeni zavod nastradao u potresu koji je potresao Zagreb i okolicu. Zato ovo izdanje posjeduje i tu dodatnu toplu crtu, zaokružujući pravi "mali" radni hommage i prostoru i vremenu.
Toni Matošin
/
« Dangerous Waters 
