Review
Prvi put sam čula za Jamie Woona kada sam ga našla kao vokalista na Burialovoj reinterpretaciji Johnny Cashove pjesme Wayfaring Stranger, i mogu reći da sam se odmah zaljubila. Naime, dvadestosmogodišnji Jamie je britanski kantautor i producent iz Londona.
Njegov debitantski album Mirrorwriting je definitivno jedan od boljih albuma koji su izašli ove godine, sudeći po oduševljenju publike i Jamievom punjenju velikih koncertnih dvorana. Mnogi kritičari ga čak nazivaju i albumom godine, na kojem se nalazi ukupno 12 pjesama, ali postoje i još dvije koje bi trebali biti iTunesovi bonusi (Spirits i Missing Person). Album su obilježili Jamiev soul/R&B vokal, te njegovo eksperimentiranje sa samplovima i programiranjem, i tako ga učinili jedinstvenim.
Prvi singl s albuma je Night Air, moćna i misteriozna pjesma sa sjajnom podlogom i mekanim, glatkim basom koji je dočarao jačinu pjesme bez da je agresivna. Moram ponovo napomenuti da je Jamiev glas totalno drugi level, znači R&B s dovoljno soula da vam ukrade srce, a vi nemate ništa protiv toga. O popularnosti Night Aira svjedoče i mnoge obrade i remixevi u režiji poznatijih dubstep izvođača (Hudson Mohawke, Radamanman, Burial, Deaboy).
Prepun dodavanja dubstep wobble zvuka i digitalnih trikova, Mirrorwriting je zasigurno album na kojemu će svako naći nešto zanimljivo i uhu slušljivo, naime, meni je cijeli album pun pogodak, od početka do kraja. Nakon preslušavanja jedne pjesme nikad ne znate što vas očekuje, na ovom albumu je to iznenađenje i to uglavnom pozitivno. Pjesma Spirits koja je zaslužila dvije verzije na albumu, kristalno jasno prikazuje koliko je Woon talentiran za glazbu i predstavlja nam njegovu gospel stranu. Što je je, album vrvi od raznoraznih glazbenih stilova koji su na kraju uspješno spojeni u jedan kvalitetan album.
Woon je svrstan u isti krug kao i opće poznati James Blake, te Jamie XX, što govori puno o njegovoj glazbenoj kvaliteti i mogućnostima. Govoreći o njegovim mogućnosti dolazimo i do trećeg singla, Lady Luck, koji je vrlo vjerojatno i najkomercijalniji te je otišao više u pop smjeru, no nije baš uspio očarati mainstream publiku. Možda je tome pridonio i spot koji je snimljen u susjednoj nam Mađarskoj, točnije u metrou u centru Budimpešte. Možda da su se u spotu pojavljivale golišave djevojke i pjesma bi doživjela veću slavu. No o tom – potom. Sve u svemu, pjesma je definitvno jako catchy i ostaje duže vrijeme u uhu.
Upravo zbog mixa i raznolikosti stilova, Mirrorwriting je album koji ćete htjeti preslušati više puta zaredom, tražeći najdražu pjesmu, no svaki put iznova to će vam biti neka druga. Savršen je za chillanje u ljetnim večerima, za svakakve situacije koje će se kasnije moći vezati uz pojedinu pjesmu. Sumnjam da će Woon stati nakon ovog albuma, ako bude vođen uspjehom ovog prvog možemo očekivati samo još više i bolje od njega. Nakon svega, što više reći osim, Jamie, hoćemo još!
Maja Pavlović
/
