Bend šećernog imena "Gusti sok" nedavno se predstavio novim singlom, baladom "Ti imaš ime", za koji frontmen Bojan kaže da je inspiriran njegovim iskustvom: Ti Imaš Ime je malo drugačija ljubavna rock pjesma za koju mi je inspiracija bila iskustvo prekida veze, a kao i mnogima, trebalo je neko vrijeme oporavka u kojem su me prijatelji pokušavali izvući iz tuge i žalovanja. Cijeli taj period lošeg raspoloženja, krivih poteza i pametnih savjeta pokušao sam pretočiti u glazbu. Obzirom na navedeno, zanimalo nas je koji su to albumi bili presudni u formianju Bojanovog glazbenog bića, a njih 7 nam je predstavio u nastavku.
“Metallica - "Master of Puppets" (1986.)
Za vrijeme jednog velikog odmor u osnovnoj školi naišao je lik s hrpom sprženih kazeta i tako ja kupim Master of Puppets (za 5kn), jer mi se svidjelo kako je vlastoručno napisao Metallica. Do tad najžešće što sam čuo je bio Vuco-Crna Ženo. Jednom kad je zasvirao Battery (prva stvar s albuma), kazeta nije izlazila iz playera mjesecima. To je bio i početak mog nabijanja po gitari.
Korn - "Korn" (1994.)
Nakon nekog vremena sam čuo Blind od Korna, vidio u nekim časopisima da sviraju sedmožičane gitare i koriste razne pedalske efekte. Kako sam bio sretan, otkrio sam da gitara može zvučati potpuno drugačije. To je bio trenutak kad sam pronašao i kupio svoj prvi multiprocesor.
Rage Against The Machine - "Rage Against The Machine" (1992.)
Negdje u to vrijeme sam otkrio i Rage Against the Machine. Na koncertima s prijašnjim bendom sam čuo usporedbu da imam stil sviranja jako sličan njima pa me zanimalo kako zvuče. Kupio sam njihov istoimeni album i prva pjesma me oduševila.Bombtrack mi je i dalje njihova najbolja stvar.
The Mothers of Invention - "We're Only in It for the Money" (1967.)
Onda su došli na red pravi manijaci u najboljem smislu riječi, ako se može tako opisati.
Frank Zappa, majko moja, koji brk, to je to. Kakva je to glazba, što se dešava.. obožavam ih! Tako je u kratko izgledalo slušanje We’re only in it for the money. Mislim da je jako jako podcijenjen njegov rad, ali to uvijek tako ispadne.
Nick Cave & The Bad Seeds - "The Firstborn Is Dead" (1985.)
Starija sestra moje tadašnje cure bila je u vezi s dečkom koji je slušao jako zanimljivu glazbu. Jednom je ostavio na stolu album The Firstborn Is Dead od Cave-a.
Znao sam da nisu neki distorzija bend, pa sam posudio album da čujem što točno sviraju. U sekundi sam se zaljubio u zvuk tog benda. Nick Cave& The Bad Seeds su definitivno najbolja glazba za moje uši, nema dana da ne svira bar jedna njihova pjesma na nekom mom uređaju.
Meshuggah - "ObZen" (2008.)
Poslije raznih metal kombinacija koje su izlazile zadnjih 20tak godina, jedan bend je napravio nešto što će ostati zabilježeno u mom životu kao prekretnica i zatvaranje metalnih vrata svemu prije tog i poslije tog benda. Meshuggah je izvanzemaljski bend. Pogotovo ako pogledate najnovije snimke s koncerata. Kakav su oni stroj i što su u stanju izvesti sa samo 2-3 tona ponekad. Malo je reći da ih volim slušat.
Solange - "When I Get Home" (2019.)
Za kraj moram reći da me Solange i njen način kreiranja i izvođenja glazbe oduševio. Uz svu prekrasnu teatralnost njene sestre i svih velikih današnjih izvođača, Solange mi je odličan balans između megalomanije i onog što je autentično u Americi. Vrhunski aranžmani, vrhunski glazbenici u bendu i njen predivan vokal su samo razlog da njene albume preslušam stotinu puta.
Kao gitarista su me točno ovim redom definirali nabrojani albumi. Prvo zbog agresivnosti i brzine sviranja riffova, zatim kombiniranje jednostavnih melodija uz razne efekte i disonanciju, i tako sve do r’n’b-a, kojeg u zadnje vrijeme slušam najviše zbog prekrasnih progresija.
Naravno, s više znanja i iskustva, odmaknuo sam se od nekih rock stilova, a dodao podosta novih glazbenih pravaca i tehnika sviranja.
Band i glazba od koje se nikada neću udaljiti su sigurno Nick Cave & The Bad Seeds. To me najviše inspirira i opušta.
