Review
Istoimeni album prvijenac splitske kultne pop grupe More (grupe smo nekad nazivali vokalno instumentalni sastav, točnije skraćenicom VIS koja je većini raznih grupa bila "ime" benda, samo su se "prezimena" mijenjala) gotovo 40 godina kasnije zvuči posve bezvremenski.
Kultnog dakle VIS-a stoga jer su kroz njega prošla velika imena domaće zabavne glazbe: Meri Cetinić, Oliver Dragojević, Tedi Spalato, Jasmin Stavros (namjerno nisam upotrijebila riječ "estrada" iako posljedni jedino i tamo paše)...
No zanimljivo, "More" je prije svega bila grupa skupine izvođača koji su se svi u nekom trenutku našli u njoj, i dvaju besmrtnih superhitova, a manje po količini pjesama tj. albuma kojih je izdala (samo tri).
Spomenula sam "dva besmrtna superhita": prvi je "More" koji se nalazi na ovom albumu, a drugi "Samo simpatija", za kojeg se oduvijek više smatralo da je samostalan hit Meri Cetinić (nakon kojeg se ona i odvojila od grupe) što naravno nije bila istina. No kako je Meri Cetinić uz kolegu s fakulteta Slobodana M. Kovačevića i osnovala More, bila zajedno s njim skladatelj i aranžer - potencijali su bili instantno vidljivi. Album je rezultat fenomenalnog spoja ovih dvoje "schulekolega" (školskih prijatelja, op.a.), fuzije glazbenih interesa koji daleko odmiču od popa prema funk-rocku, instrumentalnom jazz-fusionu... s upečatljivim klavirskim dionicama, ili Fender solažama u pjesmama koje su posve u stilu Carlosa Santane (ili malo vuku na Procol Harum), ali bez onog "latino" prizvuka no zato s neodoljivim mediteranskim "štihom".
Nikome nije bolje odgovarao naziv "more" kao ovom VIS-u - jer njihov, naročito na ovom albumu, muzički stil naprosto "pršti" od atmosferičnosti, a istovremeno mu daje jak glazbeni identitet.
Na kraju moram spomenuti još jednom superhit koji se nalazi na ovom albumu, istoimenu "More" - pjesma je apsolutno remek-djelo domaće glazbe i to posbno napominjem ne popa uopće. Da su izdali samo tu pjesmu i da je Meri Cetinić u svom životu otpjevala samo nju - bilo bi dovoljno.
Da je meni napisati takvu pjesmu, ništa mi više ne bi trebalo. Besmrtnost je moguća.
Anastazija Vržina
