Review
Nakon poduže pauze britanska pjevačica anđeoskog glasa odlučila nas je počastiti novim pjesmama, a nazivom albuma “Girl Who Got Away” nije mogla bolje dočarati vlastitu situaciju. Nakon velike medijske pažnje i popularnosti koju je uživala početkom 2000-ih, svjetla reflektora zamijenila je sretnim obiteljskim životom. Radi se o petom studijskom albumu na kojemu se kao producenti i tekstopisci, među ostalima, ponovno pojavljuju njezin brat Rollo Armstrong iz Faithlessa te legendarni Brian Eno.
Cijelu priču započinje lagana akustična “No Freedom” na početku koje ostajem iznenađena sličnošću njenog i vokala Dolores`O Riordan, pjevačice “Cranberriesa”, što moram priznati nikad prije nisam dovodila u usporedbu. Pjesma je odlična, snažna na vrlo decentan način, kako samo Dido to zna iznijeti, te se pokazala kao odličan odabir za otvaranje albuma. Naslovna pjesma također nije razočarala, a na singlu “Let Us Move On” ugostila je Kendricka Lamara koji se savršeno uklopio u melankoličnu atmosferu pjesme, te je itekako pridodao smirujućem efektu koji pjesma ostavlja na slušatelja.
“Blackbird” je moj osobni favorit zbog plesnog elektronskog zvuka, a zahvaljujući pamtljivom refrenu mogla bi biti i komercijalno uspješna. Na “End of Night” ne ostaje dvosmislena stihovima poput: I feel nothing when you cry, I hear nothing, see no need to reply, no ipak uspijeva zvučati dostojanstveno i nježno u čemu upravo leži njena sposobnost i jedinstvenost. Moram spomenuti i “Happy New Year” koju definitivno ne preporučujem slušati za Novu godinu.
Efekt iznenađenja je ono što ovaj album čini uspješnim. Iako nas na njemu ne očekuje nikakva posebna promjena, kao i dosad naglasak je na njenom specifičnom vokalu, pjesme su lagane, pomalo melankolične i ugodne uhu, raspored samih ne dopušta nam da zaspemo ili odlutamo nego nas, baš naprotiv, zadržava u njenom svijetu tijekom cijelog preslušavanja i što je najbitnije-nema ni traga monotoniji. Album nije revolucionaran, dobili smo što smo i očekivali. Dido nije ciljala na pridobivanje neke nove publike i obožavatelja, no oni koji to jesu, neće ostati razočarani ni ovaj put.
Jasmina Šašić
/
« Safe Trip Home 
