White Light

Komercijalni dani su barem osam godina iza Groove Armade. Započelo je to 2002. godine objavom Loveboxa, a kasnije većih pokušaja da se vrate na soundtrackove reklama za albume nije ni bilo. No, za Andyja Cata i Toma Findlay bio je to preporod, sada se mogu napokon posvetiti svojim unutrašnjim elektonskim genijima i mirno spavati usprkos činjenici da im pjesme više ne ulaze ni u top 100. Vrhunac genijalnosti je zasigurno posljednji album, Black Light, koji se našao i među naših 50 najboljih albuma 2010. To je izvrstan mračni electropop zbog kojeg taj glazbeni žanr ponovno zvuči kao nešto gdje se mogu praviti izvrsne stvari.

 

Mračnjaštvo Black Lighta su Groove Armada odlučili malo rasbistriti kroz White Light, yin yangu iz 2009., komplementu, antipodu ili kako već želite izraziti suprotnost. Nije ovo tipični album remikseva, više je to ponovna interpretacija materijala s novom idejom, a to je veća mogućnost disanja mračne elektronike, naglašavanje refrena i beatova. Osvjetljavanje ispada pun pogodak.

 

Ovaj plesniji odgovor crnom svjetlu je devet pjesama od kojih izvrsna History dobiva pravo dvaput se pojaviti; jednom u odličnom remiksu te na kraju albuma u downtempo verziji, spremna otpratiti ekipu s plesnog podija. Ta pjesma bi bila izvrsna kako god ju postavili i Groove Armada to uvelike duguje falsetu Willa Younga koji se bez heteronormativnih kočnica koje mu bivaju nametane ne srami pustiti glas i u više frekvenc ije.

 

Jedina nova pjesma, 1980 je odličan disco pop, spreman da pohara klubove. Isto bi mogla učiniti i nova verzija Paper Romance koja veselijoj pjesmi napokon dozvoljava puno euforično širenje, kakvo i zaslužuje. Warsaw je također spremna za rasplesavanje, ovaj put u nabrijanoj elektronici na kakvoj dobro žive The Chemical Brothers.

 

Ovako se pravi album remikseva, ovako se rade obrade. Groove Armada su obradili sami sebe i pokazali da tako ima najviše smisla. Black Light i White Light sada postaju dio istog konceptualnog albuma, neprohodnija i prohodnija verzija, verzija za plesanje i verzija za kontempliranje, dva pola koja povezuju autori i nevjerojatno kvaliteta.

 

Ivan Glazer