Review
Rolin Humes mladi je bend koji je nedavno izbacio album lako pamtljiva naziva Rolin Humes Welcomes You to the Penultimate Supper 6/8. Sadrži sedam pjesama, a njegov se zvuk ne može baš kategorizirati - pjesme više lebde između popa, rocka, bluesa... To je dobro iz razloga što slušatelje može ponijeti iz jednog stila do drugog, kroz varijacije koje povezuje ista nit. U različitim dijelovima pjesme dobijemo novu stvar koja nas vodi u drugom smjeru, što se najviše osjeti u 18 minuta pjesme I don't know what I don't wanna know and I don't go where I don't wanna go.
U glazbi se osjećaju raznoliki utjecaji ikona iz prošlosti iz zadnjih nekoliko desetljeća, ali to ne umanjuje njihovu autentičnost, nego imamo dobru podlogu za nastajanje kvalitetnih pjesama. Prisutne melodije nisu banalne, i vrlo su privlačne, a solaže na gitari i klaviru su upečatljive i zanimljive. Vokal je boje koja može varirati od krajnosti do krajnosti i prikladna je za svaki žanr. Može se kretati od energičnih dijelova do tiših i laganijih, od dubokih do visokih dionica. Nježnija i emotivnija varijanta najviše se primijeti u baladi Wind of Honor, a energičnost i snaga osjeti se u najupečatljivijima Hero, FreedomiIn Flame.
Album je napravljen kvalitetno, svaka dionica toliko je samostalna da se može izolirati, a da dobro zvuči. Što se tiče tekstova, duboki su i domišljati, ili humorni kao recimo u Pa ti ri ri ri. Možda je kao spoj svega navedenog najbolja pjesma What's Your Big Secret, u kojoj osjećamo snagu, intenzitet, emotivnost, dok se istovremeno isprepleću melodije na gitari i klaviru i skupa stvaraju jedno malo osmominutno umjetničko djelo.
Očigledno je da Rolin Humes nisu od onih glazbenika koji stvaraju svoju glazbu za javnost, za mase, te da im primarni cilj kod pisanja pjesama nije podilaženje masama ili puka želja za zaradom, već da su pjesme napisane za njih i iz ljubavi prema glazbi, što rezultira njezinom kvalitetom, za koju je šteta da je prepoznata od premalog broja ljudi.
Valentina Botica
/
